Sirija: Sporan identitet uhapšene blogerke

Ovaj post je deo specijalne reportaže o protestima u Siriji 2011.
Otkako je javljeno da su sirijsku blogerku Aminu Arraf, poznatu i kao “Gay Girl in Damascus” (Lezbejka u Damsku) zarobile vlasti u ponedeljak 6. juna 2011., pojavile su se ozbiljne sumnje da blogerka možda nije osoba za koju se predstavlja.

U sredu, žena hrvatskog porekla koja živi u Londonu, Jelena Lečić, dala je intervju za televiziju BBC tvrdeći da su “Aminine” fotografije koje su se pojavile u svim većim medijima (uključujući i Global Voices) zapravo njene slike ukradene sa njenog privatnog fejsbuk profila. Sada, dok novinari i blogeri analiziraju “Aminine” brojne postove na internetu, zbunjenost se samo povećava.

Jelena Lečić govori za BBC (slika iz intervjua)

Sporna je i priča o Amininoj devojci, Sandri Bagaria, koja je jedna od prvih osoba sa kojom su mediji hteli da razgovaraju. Uskoro je otkriveno da je Sandra, kao i mnogi drugi, sa Aminom kontaktirala samo putem interneta. Kada se posumnjalo da bi Sandra mogla da bude autor ove složene priče, ona je ona je dala intervju za Nacionalni javni radio (National Public Radio) u SAD-u, da bi opovrgla glasine.

Studentkinja iz Jerusalima Elizabet Tsurkov (@Elizrael) koja je bila u kontaktu sa Aminom pre navodnog hapšenja i koja je od tada razgovarala sa Sandrom, tvitivala je:

@Elizrael: Uprkos tome što neki izvori sugerišu, #Aminina devojka nije znala za ovu prevaru. Nju je ovo pogodilo više nego ikoga.

Postavlja se i pitanje zašto bi neko smislio prevaru o hapšenju sirijske blogerke s obzirom na to da u toj zemlji nije neobično da se hapse ljudi koji otvoreno govore (za više informacija, pogledajte stranicu o Siriji na Threatened Voices). Blogere zbunjuje i činjenica da dokazi o Amininom virtuelnom identitetu postoje od 2007. godine na raznim platformama, uključujući i stranice za upoznavanje i MajSpejs.

Strateg društvenih medija iz sa NPR-a, Endi Karvin, tvitovao je:

@acarvin: Ne vidim zašto bi neko stvorio pritajeni, virtuelni identitet pre nekoliko godina i čekao da počnu nemiri da bi ga koristio za blogovanje. Negde mora da postoji istina.

Američka blogerka Liz Henri, koja je sprovela opsežno istraživanje o lažnim identitetima na internetu i održavala diskusije sa razotkrivenim fiktivnim blogerima, piše na svom blogu:

Kako sam mogla, u ovom slučaju, da primetim iz daljine? Nadam se da shvatate zašto se moje šesto čulo oglasilo u Amininom slučaju. Nije da joj ne verujem zbog toga što je odličan pisac sa smislom za dramu i retoriku, ili zbog njene seksualne orijentacije i aktivizma. Nisam, na primer, ni jednog trenutka sumnjala u postojanje blogerke Riverbend, koja je tako elokventno i tako dugo blogovala iz Bagdada i onda pobegla u Siriju sa svojom porodicom. Ali zaista mi trebaju pouzdani izvori za Aminu. Kako aktivista čiji je život u opasnosti može da pruži takav kredibilitet? Veoma teško pitanje.

U međuvremenu, javila se zabrinutost u blogosferi i tvitosferi da će zbog žustre rasprave oko Amininog identiteta ljudi početi da ignorišu činjenicu da je od februara, na hiljade Sirijaca zatvoreno zbog demonstracija u toj zemlji.

Marietje Šake, članica Evropskog parlamenta, tvitovala je:

@MarietjeD66: Ne zaboravimo na hiljade ljudi koji su zatvoreni, ubijeni i tlačeni, a da se za to uopšte ne zna #amina

Ovaj post je deo specijalne reportaže o protestima u Siriji 2011.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.