Kriza u Evrozoni: Kuda ide ekonomija?

Ovaj post je deo našeg specijalnog izveštavanja Kriza u Evropi.
Biće teško ekonomistima da predvide šta će se desiti s polaganjem garancija za izlazak iz i posledice trenutne finansijske krize u Evropi. Postoje različita mišljenja, uz mnoštvo online reakcija, gde se pokušava naći smisao u vezi toga kakva budućnost očekuje Evrozonu.

Kuda ide ekonomija? Ovo pitanje je postavljeno Mari Karchilaki, grčkoj novinarki i spikeru / dopisniku za medjunarodna dešavanja na MEGA TV. Ona je odgovorila:

@karhilam: @efleischer Ne znam, stvarno. U svakom slučaju, nisam optimista. To je ekonomska Katrina, a mi smo još uvek u sredini svega toga.

Evro kovanica. Slika Civitas (CC BY-NC-SA 2.0)

Nijedna od najvećih banaka u regiji nije prošla stres test. BNP Palibras je smanjila svoju izloženost u Italiji i Grčkoj, kao i RBS, iako je navodno preplavljena likvidnošću. Dexia, Commerzbank, Credit Agricole, i HSBC pokušavaju da smanje svoju izloženost.

Francuska planira da smanji budžetski deficit za 20%, Irska planira 12.4 za smanjenje budžeta, a ECB (Evropska Centralna Banka) kamatne stope zadržava na 1.25%.

Na mikro-nivou, ljudi se ne osećaju kao dobrotvori, jedan penzionisani vozač kamiona u Grčkoj otišao tako daleko da je rekao The New York Times-u:

[Očekivao sam] da će ljudi upasti u Parlament i ispeći političare naživo — kao souvlaki [vrsta kebaba].

Pitanje: “Kuda ekonomija ide u sledeća dva meseca?” je postavljeno dole navedenim novinarima i Twitter korisnicima pre nego što su grčki premijer Papandreoua i bivši italijanski premijer Berlusconi podneli ostavke.

Efthimia Efthimiou, grčki novinar, piše:

@EfiEfthimiou: @efleischer … teško je reći odmah. Stvari se menjaju iz sata u sat …

Yannis Koutsomitis, drugi novinar, je odgovorio:

@YanniKouts @efleischer Postoji velika mogućnost da će politička logika prevladavati u Italiji i Grčkoj u sledećih nekoliko dana. To bi moglo umiriti tržišta na neko vreme. Ako se politička previranja u ovim zemljama nastave postoji realna šansa da će krize Evrozone dostići vrhunac s nepredvidljivim rezultatima.

U ovom trenutku, ono što se dešava ukazuje na sledeće: John Reed iz The Financial Times-a piše da je italijanski proizvođač guma Pirelli “napravio plan za nepredviđene mogućnosti koji se ogleda u smanjenju prodaje automobila za 10 posto i 20 posto pada prodaje kamiona na globalnom nivou. Ta kap u čaši bi bila velika kao ona kada je Lehman Brothers propao. (Iako se to spominje kao najgori mogući slučaj)

U međuvremenu, poruka zapisana na WikiLeaks-u u 2010 počela se pokazivati korisnom u tome kako (ako je potrebno) neko može proglasiti ‘Evrozona Poglavlje 11‘.

Douglas Fraser na BBC-ju komentariše šta bi se desilo ako bi se podelilo mnogo loših karata:

Ako Grčka, Portugal i Irska dostignu taj nivo zaduživanja, polovina nemačkog kapitala banaka za ublaženje krize nestaje, kao i trećina u Belgiji i četvrtina u Francuskoj i Velikoj Britaniji.

Medjutim, postoje posredne posledice pošto se otkrivaju osiguranja izmedju banaka i kreditiranje, a to briše 100% nemačkih banaka sirovog  kapitala.

Belgiji osataje samo 7%, Francuskoj 25%, a Velikoj Britaniji 50%. Britanija bi dobila udarac posebno iz Irske, ali RBS i Lloyds Banking Group su već upisali dosta svoje izloženosti

A šta je sa dodavanjem Italije i Španije? Brojevi zamagljuju pogled.

Konkretan rezultat zahteva od vlada dokapitalizaciju nemačkih i francuskih banaka sa 125% od njihovog trenutnog glavnog kapitala, što znači nacionalizaciju.

A što se tiče indirektnih posledica, biće potrebno 275% osnovnog kapitala nemačkih banaka, 270% u Belgiji, 225% u Francuskoj i 130% u Velikoj Britaniji.

U tom slučaju, Nemačka je jedina u mogućnosti (može da se nada) da zadovolji potrebe spašavanja vlastitih banaka, dok je svaka druga zemlja u Evrozoni sama za sebe.

Na drugom FT blogu, Alan Beattie piše da:

[…] ako ECB ne može sama direktno spasiti Italiju (glavni kreditni rizik, bez stručnosti u postavljanju kreditnih uslova) mogla bi u teoriji, u skladu s člankom 23 svog protokola, pozajmiti ogromne količine MMF-u

Onda bi MMF jamčio za Italiju (koju Megan Greene vidi kao na kartama (‘za jamčevinu’), kao i The Economist u odredjenoj meri), što je na kraju – u svemu ovome – bolje nego ništa.

Kontaktiran putem e-maila, Paul Cunningham s RTE-a je, u odgovoru na pitanje “Da li se uopšte nadate da će ECB možda iskoristiti svoj položaj centralne banke za podsticanje rasta umesto štednje, rekao da se (objavljeno s dozvolom pošiljaoca):

Novi predsednik ECB je, uz smanjenje kamatnih stopa, ilustrovao da je spreman da bude pragmatičan. Postavljeno je pitanje da li je gospodin Draghi možda osetio potrebu da dokaže svoje germanske hartije od vrednosti tako što bi sačekao snižavanje stopa do decembra, na temelju činjenice da je inflacija bila iznad 2%. Ukoliko se to snižavanje dogodi na njegovom prvom sastanku, to bi sugerisalo bi da je on svoj gazda. Rasprava o tome da li je ili ne uopšte trebalo povećavati kamatne stope vući će se godinama.

Na opširnije pitanje o ulozi ECB-a, izgleda da će predsednik i dalje pratiti JCT u nabavci obveznica na sekundarnom tržištu, ali ne u obimu da ublaži krize. Ništa ne sugeriše da je Draghi spreman da dopusti da institucija postane zajmodavac iz poslednjeg utočišta. Po mom mišljenju, to se samo može promeniti kada se Nemačka promeni, odnosno kada se kriza toliko razvije da se nemački porezni obveznik suoči s krajnjom krizom – ako držimo do naših principa fiskalne kontrole, Evro propada.

Često se kaže da kada se Evropa suočava s krizom, mora stajati na ivici pre nego se dogovor postigne. Ovoga puta čini se da je potrebno da Nemačka stane na ivicu litice – ako Euro ode, DEM će se vratiti, i – odmah – izvoz koji pokreće ekonomiju će biti u opasnosti. Ko će kupovati njihovu robu kada je cena porasla zbog DEM? Pre ili kasnije, duboko održavani princip će se sudariti sa stvarnošću, koja je nametnuta nestabilnim tržištem obveznica.

Ovaj post je deo našeg specijalnog izveštavanja Kriza u Evropi.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.