Maroko: Polemike oko međunarodnog muzičkog festivala

Ovaj post je deo specijalne reportaže o protestima u Maroku 2011.

Svake godine, prestonica Rabat je domaćin velikog muzičkog festivala, Mawazine. Od svojih skromnih početaka 2001. godine, Mawazine je za jednu deceniju izrastao u najveću nacionalnu zabavnu manifestaciju, uz stotine lokalnih i stranih izvođača i raznovrsan program.

Ove godine organizatori najavljuju niz zvezda, kao što su Šakira, Kanje Vest, Džo Koker, Jusuf Islam, Tiken Džah Fakoli, Kvinsi Džouns i Lajonel Riči.

Festival su proteklih godina pratile neke kontroverze. 2009. godine. preispitani su sigurnosni standardi nakon što je desetina ljudi poginula i veliki broj ranjen u stampedu koji je nastao nakon što se srušila žičana ograda. 2010. godine marokanski religiozni konzervativci želeli su da, zbog njegove homoseksualnosti, Elton Džon bude izbačen iz programa. Na radost razdragane mase, Džon je ipak izašao na binu.

Rabat sunset, Morocco. Image by Flickr user }{enry (CC BY 2.0).

Zalazak sunca u Rabatu, Maroko. Foto: korisnik Flickr-a }{enry (CC BY 2.0).

Ove godine festival će se održati krajem maja, u trenutku kada se Maroko nalazi na političkom raskršću. U poslednjih nekoliko meseci ljudi redovno izlaze na ulice, tražeći političke promene. Jedno od žarišta njihovog nezadovoljstva je nedostatak transparentnosti u pogledu trošenju novca poreskih obveznika.

Festival, kao događaj koji promoviše Maroko u inostranstvu, dobija finansijsku i logističku podršku vlasti. Ipak, neki demonstranti, uključujući omladinski pokret poznat kao “20. februar”, pitaju se koliko je pametno da vlada sponzoriše ovaj događaj. Objavljeno je otvoreno pismo za koje se veruje da ga je taj pokret napisao i u kome se traži od izvođača koji su potvrdili svoje učešće na festivalu da razmisle o tome . “Odbijajući da učestvujete, daćete svoj doprinos reformama u Maroku i pomoći mu u njegovoj tranziciji ka demokratiji,” kaže se u pismu.

Na Fejsbuku i Tviteru, pristalice i protivnici festivala uspustili su se u ravnopravnu borbu.

Grupa podrške festivalu pokrenula je blog pod nazivom “Tous pour Mawazine” (Svi za Mawazine). U prvom postu piše:

Dragi Marokanci, razmislite o ovome. Pogurajmo svojim delima našu zemlju u pravcu prave demokratije, demokratije slobode. Podržite festival Mawazine i ne dozvolite da ovi mračnjaci ukinu umetnost i kulturu, sredstva izražavanja u demokratiji.

Na Fejsbuku se pojavila grupa pod nazivom “Nacionalna kampanja za ukidanje muzičkog festivala Mawazine.” Grupa broji preko 20.000 članova. U njenom opisu stoji:

أطلقت هذه الحملة الوطنية بهدف أساسي هو الإلغاء النهائي لمهرجان موازين وكل مهرجانات تبذير المال العام في ما لا ينفع لأن أولويات صرف المال العام في المغرب هي البنية التحتية وتعزيز الخدمات الأساسية وتوفير مناصب الشغل لشباب الوطن

Ova kampanja je pokrenuta sa ciljem da se ukine muzički festival Mawazine i svi drugi festivali koji traće državni novac. Prioriteti u trošenju javnih sredstava u Maroku trebalo bi da budu infrastruktura, promovisanje javnih usluga i nalaženje posla za mlade.

Na Tviteru, pristalice festivala tvrde da su njegovi protivnici uskoumni, jer se festival tokom godina razvio u uspešan posao koji donosi bogatstvo i stvara brojna radna mesta. Moncef Belkajat je marokanski ministar omladine i sporta. On tvituje:

@citizenkayen @meryemsaadi mawazine a cree un vrai business model. Les subv(entions) publ(iques) representent tres peu par rapport a d'autres festivals de mus(ique)

@citizenkayen @meryemsaadi Muzički festival Mawazine je postao uspešan poslovni model. Dotacije vlade koje on dobija su mnogo manje nego one koje dobijaju drugi festivali.

Dodaje:

@citizenkayen pourtant on devrai(t) etre fier d'avoir l'un des meilleurs festivals au monde..avec un bus(iness) model ou tout se vend! 35000 clients!

@citizenkayen Trebalo bi da budemo ponosni što imamo jedan od najboljih svetskih festivala sa uspešnim poslovnim modelom koji je ceo rasprodat! 35.000 mušterija!

Houda C. je blogerka. Ona žali što se rasprava o Mawazinu nije dotakla pitanja koje ona zove “kulturna strategija” zemlje. Ona kaže:

Tout changement démocratique, nous le savons tous, ne sera complet sans une stratégie culturelle adéquate !
Tout d’abord un constat : l’activité culturelle aujourd’hui au Maroc s’apparente principalement, saufs rares exceptions, à de l’événementiel. On est principalement dans la culture du divertissement.

Il va s’en dire que les initiatives culturelles, personnelles ou associatives, ont vu un essor intéressant ces dernières années, mais ceci n’est pas le propos. Les initiatives indépendantes ne remplacent en aucun cas une véritable stratégie culturelle de l’état.

Svi znamo da demokratske promene neće biti potpune bez odgovarajuće kulturne strategije! Prvo opažanje: kulturna aktivnost u Maroku svodi se, uz nekoliko izuzetaka, na zasebne događaje. Uglavnom se zasniva na kulturi zabave.

Podrazumeva se da je broj kulturnih inicijativa, bilo od strane pojedinaca ili udruženja, poslednjih godina značajno porastao, ali to nije rešenje . Nezavisne inicijative ne mogu da zamene pravu kulturnu strategiju koju određuje država.

Nadia Lamlili je novinarka i blogerka. U ovoj raspravi ona vidi uspon nove kulture u Maroku: kulture odgovornosti. Ona kaže da su društveni mediji usadili tu kulturu u mlade Marokance. Ona piše [fr]:

Ce que cette population reproche aux responsables de Mawazine ou à Moncef Belkhayate [ministre de la jeunesse et des sports], c’est qu’ils n’ont pas communiqué d’une façon transparente et cohérente sur la façon avec laquelle ils ont géré les deniers publics. Les Marocains sont en train d’exercer la culture du « rendre des comptes », Al Mouhassaba en arabe ou l’accountability en anglais. Et il est de notre intérêt à nous tous d’exercer ce droit sans susceptibilité, dans le total respect des lois et de la cohérence des pensées de chacun.

Car avec les médias sociaux, cette culture d’accountability ne fera que gagner du terrain. La rétention de l’information n’a plus lieu d’être. Les citoyens se sont appropriés les moyens d’information et en très peu de temps, peuvent recouper et publier. Bien sûr, il y a du bon et du mauvais sur la toile. Alors, pour se forger une position, cette jeune communauté cybernétique marocaine veut se baser sur la raison, des faits empiriques et vérifiables et…elle demande aux responsables de ce pays de faire de même.

Ljudi krive zvaničnike Mawazinea i Moncefa Belkajata [ministar omladine i sporta] za nedostatak komunikacije i transparentnosti pri upravljanju javnim sredstvima . Marokanci upražnjavaju kulturu “Mouhassaba”, tj. kulturu odgovornosti. U interesu je svih nas da iskoristimo to pravo bez prijemčivosti i u skladu sa zakonom i stavovima svakoga od nas.

Društveni mediji pomažu utemeljivanje kulture odgovornosti. Prikrivanje informacija se više ne može opravdati. Građani su preuzeli medije i za kratko vreme mogu da provere informacije i objave ih. Naravno, postoje i dobre i loše strane interneta. Da bi oformila mišljenje, internet zajednica mladih Marokanaca želi da se oslanja na razum i proverene empirijske činjenice… i poziva državne lidere da učine isto.

Ovaj post je deo specijalne reportaže o protestima u Maroku 2011.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.