Saznajte činjenice: Egipat besni zbog digitalnog nadgledanja

Human silhouettes camera monitoring. Image by Geralt via Pixabay. Licensed to public domain.

Kamere za nadgledanje ljudskih silueta. Slika: Geralt preko Pixabay, uz dozvolu za javni domen.

Originalna verzija ovog članka se pojavila na Mada Masr.

Egipatska vlada želi da razvije nove efikanije alate za nadgledanje koji su usmereni na društvene medije i druge onlajn komunikacije u Egiptu. Zahtev za predloge [eng] koje je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova i koje je prošle nedelje procurelo u egipatsku štampu otkriva dalekosežnu (mada pomalo nejasnu) listu ciljeva za nove i “poboljšane” aparate za tehničko nadgledanje. Ovaj jednostavan Pregled ključnih Pitanja & Odgovora predstavlja osnovna pitanja i izazove koje korisnici Interneta u Egiptu moraju da savladaju uz postojeće i buduće taktike nadgledanja.

1. Šta se podrazumeva pod terminom “privatnost digitalne komunikacije”?
Privatnost ima mnogo lica. Koristimo različita sredstva komunikacije — mobilne telefone, računare, Internet — kao što i šaljemo pisma putem pošte. Pisma su privatna: Niko ne bi trebalo da ih otvori ili spreči da dođu do svog odredišta, ili da spreči pošiljaoce da ih pošlaju ili primaoce da ih prime, ili da promeni njihov sadržaj. Baš kao što se poštanske usluge koriste za slanje pisama od jedne osobe do druge, oni koji omogućavaju usluge komunikacije (kao što su mobilne kompanije, Internet preduzeća ili kompanije društvenih medija) treba da pružaju usluge bez proveravanja sadržaja svojih korisnika.

2. Kakve garancije imamo da će preduzeća poštovati našu privatnost?
Svaka kompanija ima politiku privatnosti. Takve politike uključuju koju vrstu podataka kompanija treba da prikupi od korisnika da bi im ponudila uslugu, koje podatke kompanija nema pravo da zna, gde će biti uskladišteni prikupljeni podaci, koliko dugo, i ko ima pravo to da vidi — i tako dalje. Osim politike jedne kompanije, i država bi trebala da ima zakone koji štite podatke građana, kojima se reguliše prikupljanje i skladištenje  tih podataka i uspostavlja opšti okvir za preduzeća. Ove zakone treba pustiti kroz parlament uz učešće svih relevantnih aktera, kao što su preduzeća, političke stranke, organizacije za ljudska prava, tehnološki stručnjaci, naučnici i novinari.

3. Kako Ministarstvo unutrašnjih poslova u Egipta pristupa digitalnom nadgledanju?
Od 2008 godine, kao istraživači digitalnih prava i aktivisti, prikupili smo tehničke dokaze, svedočenja, dokumente i druge materijale koji dokazuju da Ministarstvo unutrašnjih poslova nadgleda građane na više načina. Da bi Ministarstvo unutrašnjih poslova moglo da prati šta se dešava online mora da postoji saradnja sa sektorom komunikacija, kao što su platforme za mobilnu i online komunikaciju. Postoje i neke stvari koje trebaju Ministarstvu unutrašnjih poslova da bi izveo ovu strategiju, pre svega softver i alati od stranih kompanija koje rade u oblasti nadgledanja. 2011 godine, nakon upada u Državnu bezbednost, među pronađenim dokumentima nalazio se i zapisnik sa sastanka [ar] Ministarstva unutrašnjih poslova sa mobilnim i internet provajderima u Egiptu, u vezi sa zajedničkim planom nadgledanja [eng]. Ostali dokumenti pokazuju tehničke uspehe kompanija za nadgledanje [eng]. Sve ovo je pružilo dodatne dokaze za postojanje cenzure i nadgledanja od strane Ministarstva u saradnji sa kompanijama kako unutar Egipta tako i kroz nabavljanje stranog softvera.

4. Kakvu vrstu softvera koristi Ministarstvo unutrašnjih poslova?
Prema dokumentima koji su se pojavili nakon upada u sedište državne bezbednosti, Ministarstvo je od 2009 godine u kontaktu [ar] sa kompanijom pod nazivom Gamma International u vezi sa softverom na kome je radila, pod nazivom FinFisher. Istraživanje sprovedeno u poslednje četiri godine pokazuje da je Egipat koristio razne softverske proizvode, uključujući Bluecoat, koji je postavljen avgusta 2012 i RSC, koji se koristio od marta 2012 do oktobra 2013.

5. Šta ovaj softver radi?
Ministarstvo unutrašnjih poslova koristi ovaj softver da prati aktivnosti i internet korisnike [ar]. Email nalozi (čiji su domaćini različite kompanije, kao što su Hotmail, Yahoo ili Gmail) i Skype zove su primer internet aktivnosti koje Ministarstvo prati. Ovaj softver može da prodre u laptop, da ga kontroliše izdaleka i ima pristupi ličnim podacima, kao što su slike, video i datoteke. On takođe može da vidi i lozinke i da daljinski upravlja kamerama i mikrofonima u laptopovima.

6. Koliko ovaj softver košta i kako Ministarstvo unutrašnjih poslova pokriva te troškove?
Ovaj softver je veoma skup, košta milione funti. Na primer, softver je koštao preko 2 million LE. Sve to plaćaju egipatski poreski obveznici.

7. Dakle, pošto se ovaj softver upotrebljava već neko vreme, šta je novo?
Takav softver je pomogao Ministarstvu da prati građane koji koriste Internet kao i njihovu kompjutersku aktivnost u celini. Međutim, nedavno smo saznali da Ministarstvo namerava da prati, prikuplja i klasifikuje javne sadržaje. Dakle, Ministarstvo želi da nadgleda Facebook, Twitter, YouTube i online novine. Štaviše, Ministarstvo namerava da nadgleda i novije mobilne aplikacije, kao što su Whatsapp i Viber.

8. Šta ovde predstavlja problem?
Nema problema sa tim da neko posmatra javni sadržaj, pošto je on dostupan svima. Problem je u tome što je Ministarstvo unutrašnjih poslova, u svojoj privrženoj strategiji [eng], zatražio softver koji ne samo da posmatra javni sadržaj, nego i privatni sadržaj, kao što su komunikacije na Whatsappu i Viberu. Pošto se ova komunikacija odvija u zatvorenom, ne-javnog formatu, Ministarstvo unutrašnjih poslova bi trebalo da iseče ove aplikacije ili da prati sve aktivnosti na mobilnom telefonu da bi dobilo informacije koje želi. Objašnjavajući razloge zašto im treba takav softver, Ministarstvo je pružilo široka opravdanja, kao što su “očuvanje morala društva i tradicije.” Ove izjave nemaju nikakve veze sa terorizmom, što je konvencionalni izgovor koje države koriste da opravdaju nadgledanje.

9. Ali Ministarstvo unutrašnjih poslova je izjavilo da želi da taj softver zaštiti Egipat od terorizma i drugih rizika.
Naravno, uloga ministarstva je da zaštiti Egipat od terorizma i drugih rizika. Ali softver koji traži možda to ne može da ostvari. Prema Ministarstvu, glavna funkcija [ar] ovog softvera je da traži terminologiju koja krši moralnost ili ispada iz konteksta tradicije. Ovo nema nikakve veze sa terorizmom i ima prilično neuhvatljiv cilj. Ne postoje nikakvi propisi ili kriterijumi koji garantuju da Ministarstvo unutrašnjih poslova neće zloupotrebiti ovaj softver za praćenje i kažnjavanje ljudi zbog moralnih prekršaja ili na osnovu sumnje a ne dokaza.

10. Dakle, da li treba da budemo za ili protiv nadgledanja?
Treba da postoji jasan, prihvaćen kriterijum za sprovođenje nadgledanja [eng]. Trebalo bi da postoji zakon koji se odnosi na ova važna pitanja ljudskih prava, kao i nezavisno telo koje bi nadgledalo sprovođenje ovih zakona. Nadgledanje bi trebalo da prati dokaze i ne bi trebalo da se sprovodi kao mera predostrožnosti. Nadgledanje bi trebalo da se odvija jedno određeno vreme i da se usredsredi na određena pitanja ili pojedince koji predstavljaju zakonsku opasnost za društvo.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.