Žalimo jadne, ali kada ćemo čuti dobre vesti?

CC BY AdamCohn

Stručnjaci danske nevladine organizacije za komunikaciju počinju da vrednuju slike poput ove, ali oni koji se bave prikupljanjem sredstava izgleda da se često zaglave u priči o nevolji i propasti. Slika: Adam Cohn (CC BY-NC-ND 2.0)

Videli ste ih pre: dete u dronjcima sa praznim pogledom i muvama u očima; majka koja bespomoćno grli izgladnelo dete. Možda je bolno gledati ove slike i one nas možda mogu inspirisati da uradimo nešto, ali takve slike pokazuju samo jednu stranu priče.

Naravno, stručnjaci za komunikaciju moraju uvek da izaberu ugao, i priznajem da su te tužne slike deo stvarnosti. Ali šta se dešava sa druge strane, u onom delu koji pokazuje resurse, potencijal, razvoj? U Latinskoj Americi, na primer, na univerzitetima je upisano više žena nego muškaraca. U Africi, smrtnost odojčadi opada. Od 1990, 2,1 milijardi ljudi je dobilo pristup vodi, a između 1999 i 2011 broj devojčica koje pohađaju školu u Avganistanu se povećao sa 15,000 na 2.2 miliona (Izvor: UN).

Ovo su utemeljeni brojevi koji govore prilično neverovatne priče – ali da li takve priče dobijaju jednaku pažnju kao i one koje oslikavaju nevolje i katastrofe? Ne kažem da smo završili posao i da smo postigli priželjkivani cilj jednakog i pravednog sveta. Međutim, imam utisak da se retko pojavljuju zaista konstruktivne priče i da se pozitivne slike retko prikazuju.

Danska: Veliki rezultati, malo znanja
Svake godine, DR, nacionalni emiter u Danskoj, i desetak danskih nevladinih ogranizacija su domaćini jednom nacionalnom humanitarnom događaju. Ove godine, slogan ovog događaja je bio “Kada nema mame”, a pažnja je bila na siročadi, a fotografije u štampi [da] prikazuju domaćine okupljanja, srećnu decu, ili decu koja izgledaju ozbiljno uz oči pun suza. Od 2007, Danci su uložili više od 500 miliona DKK (90,5 miliona US dolara) na razvojne projekte u Africi. To je mnogo, i to pravi razliku. Ali šta je sa slikama zemalja u razvoju koje se ponavljaju svake godine, zar ne promovišemo nejednaku sliku milostivog Severa i jadnog, bespomoćnog Juga?

Danska ima dugu tradiciju solidarnog rada, bilateralne i multilateralne pomoći koje nude priznati stručnjaci i organizacije koji pokreću složenu oblast razvoja. Tako da mi smeta da vidim da jedan događaj za nacionalno prikupljanje sredstava koristi takvu pojednostavljenu sliku: nekome treba pomoć -> pomozimo -> pomogli smo -> hajde da se osećamo dobro. Sviđa mi se što taj događaj radi odličan posao u prikupljanju sredstava – priča koja stoji iza svega toga umanjuje svrhu. Nesrećna istina je da je ova vrsta priče prilično rasprostranjena širom sveta.

Nedavni izveštaj urađen za DANIDA [Danska agencija za međunarodni razvoj] pokazuje da 65% Danaca podržava davanje pomoći za razvoj. Istovremeno, 64% veruje da je broj ljudi u svetu koji žive u siromaštu isti kao i pre 20 godina, i da samo 3 od 10 dece u svetu ide u školu. Ono što je stvarno je da 9 od 10 dece ide u školu; a za poslednjih 20 godina broj ljudi koji živi u siromaštvu se smanjio na 700 miliona. Ukratko, bilo je velikih napredaka na mnogim poljima, ali očigledno da Danci nisu čuli te vesti.

Više dobrih vesti
2010 godine, pokrenuta je inicijativa čiji je glavni cilj bio da se izveštava o pozitivnim rezultatiam iz zemalja u razvoju, da Danci budu svesni toga i da se napravi protivteža brojnim pričama o katastrofama koje se pojavljuju u vestima. Inicijativa je nazvana Najbolje Vesti na Svetu, i kao polazište koristi Milenijumske razvojnie ciljeve Ujedinjenih Nacija. Projekat je pokrenut od strane DANIDA u UN, u saradnji sa 90 nevladinih organizacija i 90 kompanija. Sasvim jedinstvena koalicija, sa ne-tako-tradicionalnim ciljem širenja dobrih vesti. 

Potpuno otkrivanje: Ja radim za Najbolje Vesti na Svetu što bi moglo da znači da je moje mišljenje o ovoj inicijativi veoma pristrasno, ali imam nešto da podelim s vama: nešto se dešava u okruženju NVOa. Sve više NVO kontaktira Najbolje Vesti na Svetu o tome kako da oblikuju svoje predstavljanje vesti i kampanja na konstruktivniji način. Pored toga, Najbolje Vesti na Svetu nije jedini igrač na terenu.

2012 godine, urednik za vesti Ulrik Haagerup je objavila knjigu pod nazivom “Konstruktivne Vesti: Suočavanje sa negativnim pogledom na svet u štampi”. Očigledna provokacija za medije. Haagerup ukazuje na moć štampe i podstiče novinare da iskoriste tu moć pažljivije i da konstruktivno vežbaju kritičko novinarstvo.

Godinu dana ranije, 2011, bivši izvršni producent i novinarka, Cathrine Gyldensted, je objavila na mreži njenu magistarsku tezu sa Univerziteta u Pensilvaniji. Njena studija pokazuje da prihvatanje i proizvodnja klasičnog izveštavanja u vestima ima veoma negativan emotivni uticaj kako na novinara tako i na njegove čitaoce, i da bi pozitivno izveštavanje moglo postaviti osnovu za ogroman pomak u informativnim medijima. 

Drugi važan zaključak je taj da previše negativnosti stvara apatiju. Da bi dobili odgovor i saznali reakcije naših čitalaca, Gyldensted je zaključila da moramo da pokažemo izlaz, moguće rešenje – iskru nade. To ne znači da treba da skočimo do te krajnosti da stvaramo samo pozitivne vesti – i to bi bilo nepouzdano – ali vest koja je iznijansirana, izbalansirana i konstruktivna. 

Ovo me vraća u svet NVOa. Odeljenja za komunikaciju danskih nevladinih organizacija pokazuju sve više interesovanja za konstruktivnu komunikaciju, ali ne i sponzori, generalno gledano. Prijateljica koja radi na prikupljanju sredstava mi je rekla šta joj brojevi kažu: prikupi se više novca uz oglase na kojima se nalaze deca u ritama nego uz oglase gde su osobe bolje obučene. Međutim, ako hoćemo da verujemo u nalaze Gyldenstedove, previše rita će se završiti stvaranjem apatije, a izgleda da apatija neće prikupiti donacije na duge staze. S druge strane, nada motiviše ljude.

Verujem da je to samo pitanje vremena kada će čitaoci i donatori početi da vrednuju konstruktivne priče, kao i one koji prenose te vesti. To je lančana reakcija — neko mora da bude napred da pokrene točkove. 

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.