Da li ovo može da bude dom? Bezgraničnost & Građanin Interneta

Ovaj post je deo Mosta, na kome se nalaze originalni članci, uz mišljenja, komentare i istraživanja urađenih iz jedinstvene perspektive zajednice Globalnih Glasova. Svi članci.

The Malecón, Havana, Cuba. Image by Flickr user Patxi64 (CC BY-NC-ND 3.0).

Malecón, Havana, Kuba. Slika od Flickr korisnika Patxi64 (CC BY-NC-ND 3.0).

Jednom sam intervjuisala kubanskog blogera koji je opisao Internet kao mesto gde Kubanci (malo njih koji su bili online) mogu doživeti jedan oblik građanstva – aktivno, demokratsko iskustvo u kome mogu učestvovati, a koje nemaju u stvarnom životu. Kao što je rekla, “učimo da budemo građani u cyber-prostoru.” Iako se ona fokusirala na određena ograničenja koja se tiču izražavanja u javnosti i na debatu na Kubi, prihvatila sam ono o čemu je pričala, i razmišljala o mojim kolegama aktivistima na Internetu koji često sami sebe opisuju kao građane ili stanovnike “Interneta.”

Pošto se broj online pokreta povećao u opsegu i po uticaju, mnogi od nas su razvili ‘uradi sam’ osećaj građanstva u kome se učestvuje, koji je snažnije povezan s globalnim kolektivom nego sa transakcijskim ugovorom s određenom državom. Mi smo se teško borili ne samo da bi podržali neke polise i onemogućili druge, nego smo ustvari počeli da razvijamo međunarodne standarde za ostvarivanje i zaštitu prava na Internetu. Zemlje, granice, i nacionalnosti su i dalje dominantni i važni na mnogo načina, ali se ne oseća da su toliko strogo definisani ili obvezujući kao pre.

Juna ove godine, došlo je do velikog sudara te dve paradigme, tradicionalnog sveta nacionalnih država i ovog novog u kome nema granica i onih koji su prisutni na Internetu, kada su procurela dokumenta NSA u kojima je otkriveno da je američka vlada špijunirala poveliki deo svetske populacije. Može se lako pretpostaviti da bi se to dogodilo bez obzira na sve, ali pojedini termini koji su vladali u ovom bespravnom, nesmetanom režimu nadzora od strane NSA, pogađaju pravo u to pitanje granica i “Internet građanstva”.

Sada znamo da se NSA praksa špijuniranja zasniva na proizvoljnoj meri “stranosti”. Pošto su pošli od pogrešne pretpostavke da su teroristi obično stranci, vlasti su odlučile da u celinosti prate komunikacije stranaca, umesto da su ograničili svoje istrage na ljude koji su zaista povezani s terorističkim organizacijama.

Ako analitičari mogu dokazati da je osoba stranac ili da je barem “51% verovatno da je ta osoba stranac,” što se temelji na tome koliko često neko komunicira s pojedincima izvan zemlje, mogli su špijunirati tu osobu koliko su god želeli. Uostalom, prema američkom zakonu, Vlada nema obavezu da garantuje ustavnu zaštitu ljudima koji ne žive u SAD-u.

Mnogi pravnici u SAD-u su se usmerili na zaštitu prava ljudi u SAD-u i pre ovoga – prema ovom standardu, smatra se da su više od polovine stanovnika u SAD-u stranci. Međutim, NSA-ov uvrnuti sistem merenja “stranosti” dokazuje da je online sve moguće osim odrediti bolje uslove jednoj grupi (u ovom slučaju, “Američkom narodu”) nasuprot drugih.

Rezultati ove politike takođe dokazuju nešto o šupljikavosti naših granica. Dok većina nas pripada najmanje jednoj državi, mi se povezujemo s ljudima u mnogim zemljama kroz naše svakodnevne komunikacije i života online. Granice polako nestaju.

U svetu izvan mreže, prihvatamo činjenicu da se zakoni i prava razlikuju od zemlje do zemlje. Međutim, online, gde su i društvene norme i tehničke realnosti dovele do više protoka informacija, to nije tako lako progutati. Ako nastavimo da štitimo samo prava određenih ljudi na osnovu državljanstva ili neke druge postavljene mere, izgubićemo. Moramo videti bezgarničnost koju nam je tehnologija podarila ne samo kao lep koncept, već kao praktičnu stvarnost. Internet je ustvari mesto gde bismo mogli da pokušamo da zaštititimo svačija prava, jednako.

Povodom ovih izazova, zagovornici prava širom sveta rade na tome da potvrde i podrže univerzalna ljudska prava, koncept koji su američke vođe (očigledno nisu razmišljali unapred) prve predložile. Sigurno je to da nikada nije bilo boljeg vremena da se ovaj koncept zaista pokrene. Na raspolaganju imamo jedan medij koji nije sasvim univerzalan, ali izgleda tako posle svega onoga što smo imali. Internet nam ne samo omogućava da zamislimo tu univerzalnost u stvarnim razmerama — već nam omogućava da i učinimo nešto po tom pitanju.

Ellery Roberts Biddle je urednica Zagovaranja Globalnih Glasova i dugogodišnji član zajednice Globalnih Glasova. Živi u San Franciscu gde većinu svog vremena provodi razmišljajući i pišući o slobodnom izražavanju i privatnosti na Internetu i o politici korišćenja Interneta na Kubi. Ona bloguje na half-wired (prim.prev. polu-priključen). Možete je pratiti na Twitteru ellerybiddle.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.