Rusi i cigarete: teško je reći zbogom

Rusija je jedna od zemalja koja ima najviše pušača. Dok 39 odsto Rusa puši, ta brojka raste na 60 odsto među ruskim muškarcima (za poređenje, cifra je oko 21 posto za oba pola u Velikoj Britaniji). Ruski stavovi i zakoni o pušenju su neverovatno labavi ako se uporede sa ostatkom Evrope. Rusi slobodno mogu da hrane svoju nikotinsku zavisnost ne samo u barovima, restoranima i kafićima, već i u školama, bolnicama, mnogim oblicima javnog prevoza, vladinim zgradama i stambenim kompleksima. Reklame za cigarete ukrašavaju uglove na ulicama ove nacije, kao i sistem metroa, i popunjavaju stranice ruskih publikacija. Porezi na cigarete su zanemarljivi, a paklica Marlbora se može kupiti za manje od dva dolara, uz domaće brendove koji se mogu kupiti za pola od te sume.

Russian's smoking habits know few boundaries. "Bad Habit," Volgograd, Russia, 22 November 2009, photo by Mohd Hafizuddin Husin, CC 2.0.

Ruska navika pušenja ne zna za granice. “Loša Navika,” Volgograd, Rusija, 22 novembar 2009, Fotografija: Mohd Hafizuddin Husin, CC 2.0.

Ruska vlada namerava da to promeni i, u subotu, 1. juna, pokrenula je novi zakon “O Zaštiti Zdravlja Građana od Posledica Pasivnog Duvanskog Dima i od Posledica Upotrebe Duvana”, kojim je zabranila pušenje u zgradama vlade, obrazovnim i zdravstvenim ustanovama, liftovima i hodnicima stambenih kompleksa, železničkim stanicama i unutar većine vozova. Ovaj zakon takođe nalaže stroga ograničenja u reklamiranju duvana, povećava poreze na duvansku industriju, podiže kazne za prodaju maloletnicima, i utire put za postepeno uvođenje slične zabrane u prodavnicama, kafićima, barova i restoranima.

Još u oktobru 2012, Premijer Dmitri Medvedev je i sam iskoristio svoj blog da podeli video materijal (vidi dole) objašnjavajući Vladine razloge za uvođenje takvog zakona, napominjući da je broj pušača u Rusiji nenormalno visok (može se uporediti samo sa Kinom) i da je, od 1990-ih, procenat ruskih žena koje puše porastao sa 7 na 22 odsto, dok je godište kada neko po prvi put zapali cigaru u proseku palo sa 15 na 11 godina.

Dok zvanični podaci navode da između 70 i 80 odsto stanovništva podržava ove nove mere, zakon se pokazao kao kontraverzan na ruskoj blogosferi, gde su ga mnogi prokomentarisali zbog raznih razloga. Bloger Nicolai Troitsky (na slici u svom profilu LiveJournal dok uživa u cigareti) tvrdi da se pridružuje nedavno osnovanom “Zajedničkom Ruskom Pokretu za Prava Pušača”. Troitsky je uz najjače moguće reči osudio zakonodavstvo u svom postu, “Zaustavite Genocid Nad Pušačima!”.

Ova totalitarna, Gestapovska, fašistička borba sa pušačima je više kao genocid, istrebljenje, koja ide suprotno svim normama zdravog razuma. Celoj grupi građana se krše njihova osnovna prava.

Dok je Troitsky očigledno bio srećan da potvrdi Godwinov Zakon u svom uvodnom napadu, hiperbola nije bila rezervisana samo za pušače. Zamenik iz Dume Igor Lebedev je uzeo olovku i napisao članak pod naslovom, “‘Prava Pušača’ Su ‘Prava Zavisnika’ i ‘Prava Ubijanja'”:

Naravno ta navika je jaka. Ne samo nikotinska navika pušača, već naša navika da oko sebe vidimo ljude koji imaju beli papir za pušenje u svojim ustima. Moramo da uradimo tako da će prizor osobe koja puši pred drugim ljudima proizvesti istu reakciju kao da se neki narkomana “fiksa” pred ljudima. Na kraju krajeva, oni su jedno te isto.

Lebedev, član ultranacionalističke političke partije LDPR, takođe ističe da “pušenje nije ruska tradicija – ovu naviku je uveo Petar Veliki” (tj., pre 300 godina ).

Liberalniji Anton Nossik je komentarisao da će se zakon pokazati jalov zbog prisilnih mera koje sadrži.

U bilo kojoj zemlji u kojoj je postignut značajan uspeh u borbi protiv pušenja, videli smo ogroman spektar napora usredsređenih na pomaganje pušačima da ostave tu naviku… Ali tamo gde se radi jako, čak i najoštrije, ne pomažu ni najjače mere zabrane. Nedavno smo diskutovali [na Nossikovom blogu] primer mera ograničenja u Francuskoj, čiji rezultati između 2000 i 2010 godine nisu bili vredni pomena. I britanski program, koji je sproveden u istom periodu za pomaganje pušačima, smanjio je broj onih koji pate od [nikotinske] zavisnosti za jedan i po put.

Mnogi Rusi su, međutim, bili manje zainteresovani u zakon kao pitanje prava i samo su se fokusirali na verovatnoću da se on primenjuje i kako bi se to uradilo. Kako Osik101195 otvoreno tweetuje:

Ako mislite da će se zakon protiv duvana u Rusiji poštovati, onda ste potpuni idiot

Pišući nekoliko dana nakon usvajanja zakona, MindNasty daje mračnu sliku o efikasnosti zabrane:

Između dva vagona u vozu, dva konduktera su pušili, duvali su dim u znak “Zabranjeno pušenje”. Razgovarali su o zakonu protiv duvana. Ne vidim poentu ovog zakona.

Uz svu kontraverzu, novi ruski zakon protiv pušenja je uglavnom sličan zakonima koje mnoge zapadne zemalje imaju već 20-ak godina (ne slučajno, procenat pušača je sličan onome iz zemalja poput Velike Britanije pre 30 godina). Uz 400,000 Rusa koji svake godine umru od bolesti prouzrokovanih pušenjem duvana, vlada ima ogroman razlog da poveća brigu za javno zdravlje i da sprovodi zakone protiv pušenja. Međutim, ostaje da se vidi da li je rusko stanovništvo voljno da posluša ili je njena policija spremna da sprovede takve zakone.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.