Portugal: Generacija protesta, uz ludosti i sastavljanje kraja s krajem

Napadi su počeli. 12. marta, u mnogim gradovima širom zemlje i kroz portugalske delegacije širom Evropske unije, mladi su izašli na ulice. Kako javlja organizacija, Geração à Rasca [Generacija “Sastavljanja kraja s krajem”], ovaj protest je “ne-stranački, sekularni i miran protest koji za cilj ima da ojača učešće građana u demokratskoj vlasti u zemlji” [pt]. Izronio je kao spontani event na Facebooku i, za manje od mesec dana, okupio je preko 50.000 [Update: 64.639] onih koji nameravaju da učestvuju:

Poster for the "Scraping By" Generation Protest from the event created on Facebook

Poster za protest " Sastavljanje kraj s krajem" generacije sa event stranice na Facebooku

Nós, desempregados, “quinhentoseuristas” e outros mal remunerados, escravos disfarçados, subcontratados, contratados a prazo, falsos trabalhadores independentes, trabalhadores intermitentes, estagiários, bolseiros, trabalhadores-estudantes, estudantes, mães, pais e filhos de Portugal. Protestamos:
– Pelo direito ao emprego! Pelo direito à educação!
– Pela… melhoria das condições de trabalho e o fim da precariedade!
– Pelo reconhecimento das qualificações, competência e experiência, espelhado em salários e contratos dignos!

Mi, nezaposleni, oni na listi od “petsto-evraša” [odnosi se na mesečne plate] i drugi, slabo plaćeni, prerušeni robovi, oni koji su vezani podugovorom, honorarni radnici, navodno nezavisni radnici [tako zaposleni od strane poslodavaca da bi se izbegla isplata socijalnog osiguranja], privremeni radnici, stažisti, specijalisti, radnici studenti, studenti, majke, očevi i deca Portugala. Zahtevamo:
– Pravo na zaposlenje! Pravo na obrazovanje!
– Poboljšanje radnih uslova i kraj neizvesnostima kada je rada u pitanju!
– Priznavanje [naših] kvalifikacija, sposobnosti i iskustva, koje se ogledaju u dostojanstvenim platama i ugovorima!

Nezaposlenost u kontekstu

Prošlog decembra, voditelj naTSF Radio News [pt] je izneo podatak iz INE (Nacionalni Institut za Statistiku), koji je istakao da više od 300,000 mladih ljudi nema nikakvu [ekonomsku] aktivnost”. Isti radijski voditelj je 24. februara rekao, da je “23 odsto mladih nezaposleno, 720.000 imaju kratkoročne ugovorei da je u poslednja tri meseca zabeleženo povećanje od 14% u korištenju recibos verdes [radnici koji zarađuju u samozaposlenom režimu poreza]”.

Na blogu Epígrafe (Epigraf), Ricardo Salabert iz FERVE Pokreta(BOIL, skraćenica za Muka nam je od Recibos Verdes) [pt], objašnjava ovakav odnos prema tržištima rada:

Os recibos verdes são um modelo de facturação aplicável aos trabalhadores independentes, i.e., às pessoas que prestam serviços ocasionais para entidades várias (empresas ou particulares). São exemplo disso os médicos, os arquitectos (entre outros) que podem passar recibos verdes aos seus clientes, não tendo de se estabelecer como empresa.

Recibos verdes je model za fakturisanje koji se odnosi na samozaposlene, odnosno na ljude koji pružaju povremene usluge za nekoliko subjekata (kompanija ili pojedinaca). Jedan primer su doktori, arhitekte (među ostalima) koji ih mogu koristiti na račun svojih klijenata, bez potrebe da se uspostave kao firma.

I tako raste broj radnika koji nemaju nikakve socijalne zaštite (u bolesti, trudnoći, smrti rođaka), bez odmora ili neke druge vrste podrške. Poslodavac može otpustiti ove radnike u bilo kojem trenutku, jer, po zakonu, oni nemaju veze s preduzećem. Postoji desetne hiljada Portugalaca, iz svih generacija, sa statusom lažnih recibos verdesa koji pružaju usluge firmama pod istim uslovima koje sadrži i Ugovor o radu, kako je navedeno u Zakonu o Radu (član 12), koji ih stalno drži u neizvesnosti.

Muzika podstiče akciju

Neko bi ih mogao nazvati Ni-tamo-Ni-ovamo generacijom, kako Rui Rocha objašnjava [pt], na blogu Delito de Opinião (Delikt mišljenja):

Nem estudam, nem trabalham. (…) Tipicamente, esta é uma geração potencialmente melhor preparada do que as que a precederam e, aparentemente, muito segura de si. São, todavia, presa fácil da degradação do mercado laboral e não conseguem encontrar uma saída airosa, nem combater este estado de coisas. Os sociólogos identificam uma característica muito comum neste grupo: a inexistência de qualquer projecto de vida. As manifestações mais evidentes são a apatia e a indolência.

Oni niti studiraju niti rade. (…) Po pravilu, ova generacija je potencijalno bolje pripremljena od svojih prethodnika, i očigledno je vrlo samouverena. Međutim, oni su lak plen za razgradnju na tržištu rada, i ne mogu pronaći elegantan izlaz iz svega toga, niti se boriti protiv ovog stanja.
Sociolozi su identifikovali zajedničku osobinu ove grupe: odsustvo bilo kakvog životnog plana. Apatija i lenost je ono što prvo pada u oči.

Krajem januara, muzička grupa Deolinda predstavila je na svojoj turneji neobjavljeni komad koji je izazvao jake emocije, dajući ime i glas onome što je postalo, nakon toga, poznato kao Generacija ludosti.

Sou da geração sem remuneração
E nem me incomoda esta condição
Que parva que eu sou!
Porque isto está mau e vai continuar
Já é uma sorte eu poder estagiar
Que parva que eu sou!
E fico a pensar,
Que mundo tão parvo
Onde para ser escravo é preciso estudar…

Pripadam generaciji bez naknade
I to mi uopšte ne smeta
Kakva sam ja budala!
Iako su stvari loše, a ja ću nastaviti
Ipak, srećan sam što imam staž
Kakva sam ja budala!
I onda se pitam,
Takav budalasti svet
Gde moraš učiti da bi postao rob…
Satire to Isabel Stilwell's article, on the Facebook page "artº 21" (article of the Portuguese Constitution which refers to the right to resist)

Satira članka Isabele Stilwell, na Facebook stranici "artº 21" (stavka portugalskog Ustava koja se odnosi na pravo otpora)

Pesma Deolinde, sa više od 345,000 pregleda na YouTubeu, spontano je postala himna “(sadašnje) lude generacije”.

Nekoliko dana kasnije pismo urednika [pt] u jednom besplatnom dnevnom listu u Portugalu, po rečima urednice ovog izdanja Isabele Stilwell, ako su “studirali i sada su robovi, onda su zaista budale. Budale zato što su potrošili novce svojih roditelja i naše poreze na studije i završili tako što nista naučili nisu”. Kao odgovor dobila je na hiljade komentara koji se razmnožavaju na društvenim mrežama.

Ova himna je onda postala barut koji je zapalio fitilj za svakoga ko se oseća kao da plaća za greške koje je počinila prethodna generacija [pt].

Mnogo problema, malo rešenja

Ako je s jedne strane ovo spojilo neke u opštem otporu, mnogi drugi su se, s druge strane, ogradili. To je probudilo neke polu-uspavane rasprave.

Dok blog O Jumento (Magarac) piše o međugeneracijskoj solidarnosti (ili njenom nedostatku) [pt], Helena Matos, na blogu Blasfémias (Bogohulja), dovodi u pitanje legetimitet [pt] ove generacije da zahteva ista prava kao što su imali njihovi roditelji:

Preparam-se agora os ditos membros da geração à rasca não para exigir que os mais velhos mudem de vida mas sim que também eles possam manter esse tipo de vida. Quem vier depois que se amanhe. A prosseguirmos, dentro de alguns anos, assistiremos a protestos de gerações que se dirão bem pior do que à rasca.

Članovi tzv. generacije sastavljanja kraja s krajem sada se ne spremaju da pozovu starije osobe da promene svoje živote, nego zahtevaju da i oni mogu tako da žive kada ostare. Oni koji dođu kasnije će se nekako snaći. U budućnosti, za nekoliko godina, prisutvovaćemo protestima generacija koje će sebe opisivati mnogo gore nego po sastavljanju kraja s krajem.

Luis Novaes Tito apeluje za promenu [pt] status quo-a, na blogu A Barbearia do Senhor Luis (Berbernica gospodina Luiša), gde upozorava na sukob generacija:

Concordo que, em vez de chorarem pelos cantos embalados pelo faducho do “já não posso mais”, vão para a rua gritar que é tempo de mudar, antes que os mandem embalar a trouxa e zarpar.

Slažem se da umesto plača u uglovima zamotan kao mali pas uz kuknjavu ja ne mogu dalje, treba samo izaći na ulice i vikati da je vreme za promenu, pre nego što Vas pošalju da se spakujete i odletite.

Od postova i komentara, do tekstova urednika i onih sa mišljenjima u tradicionalnim medijima, tu su i oni koji i dalje pokušavaju da gurnu društvo u srce problema: uzroci i rešenja (znajući da je lakše da se dogovore o uzrocima nego o rešenjima). Tako je rasprava povećala ulogu države i zakonodavca, kao i legislator, and also to univerziteta i institucija visokog obrazovanja.

I tako je sa Portugalom, “zemljom blagih manira”, čija je korpa konformizma možda prepuna, sada i zauvek. Daleko od pronalaženja platforme za konsultacije između političke klase, civilnog društva i same generacije koja je u pitanju, pokret koji je nastao i ipak se proširio, sada traži put ka zrelosti. Danas prolazi kroz svoj prvi veliki test, i, s obzirom na krhkost računanja na brojeve sa društvenih mreža, saznaćemo prave razmere želje ove generacije za promene u zemlji kada to vreme dođe. I čekamo. Zabrinuti.

Originalnu verziju ovog članka lektorisala je Janet Gunter.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.