Turkmenistan: Ljudska prava? Kakva Ljudska Prava?

Početak 2013 je bio bogat vestima iz Turkmenistana, gde su ljudska prava i sloboda medija u toj zemlji još jednom privukli međunarodnu pažnju. U zemlji je donesen prvi medijski zakon 04 januara, koji je globalni medijski kontrolor Reporteri Bez Granica nazvao ‘fikcija’.

Sigurno zaslužuje tu etiketu, jer, kao što je Nadgledanje Ljudskih Prava izvestilo prošle godine, u Turkmenistanu je odnos sa slobodnim medijima oduvek bio bolji na papiru nego u praksi:

Berdymukhamedov je u avgustu 2011 godine, naredio da kablovska televizija zameni satelitske antene. Da se sprovodi, ovo bi znatno smanjilo gledaocima pristup informacijama, posebno stranim programima, zato što je vlada uvek u mogućnosti da ometa kablovske televizije. Berdymukhamedov pokušaj da ukine satelitske antene 2007 godine nije uspeo zbog međunarodnog pritiska.

Ovaj stav deli većina surfera u Turkmenistanu koji veruju da medijske slobode i ljudska prava u suštini nisu ništa drugo nego fikcija u ovoj Kaspijskoj državi. Komentarišući novinarski izveštaj na Chrono-TM.org, čitalac ‘Zemlyachka’ postavlja pitanje o tome da li sama ideja o ljudskim pravima može da postoji u savremenom Turkmenistanu:

Jednom su mog prijatelja pitali u američkoj ambasadi u Turkmenistanu: “Kako se osećate povodom kršenja ljudskih prava u Turkmenistanu?” na šta je on odgovorio: “Kako možete kršiti nešto što ne postoji?”

Turkmenistan, zemlja koja je uvrštena među zemljama koje su “gore od najgorih” u kršenju ljudskih prava od strane Freedom House (Kuća Slobode), ima vlastiti Nacionalni Institut za Demokratiju i Ljudska Prava.

Drugi čitalac, ‘45% v teni’, se žali na nekako slabe pokušaje zapadnih zemalja da se poboljša stanje ljudskih prava u zemlj:

Oni [zapadne zemlje] neće rešiti nijedno [pitanje ljudskih prava]… Gurbanguly [Berdymuhammedov] je pametan predsednik. On ima dobre odnose sa SAD-om, Rusijom i Zapadom; i on zadovoljava sve njihove zahteve; i dok god su njegovi odnosi s [tim zemljama] dobri, niko ga neće optužiti ni za ništa. Ukoliko predsednici vređaju Zapad ili SAD, onda će se, naravno, nešto dogoditi. Ali, siguran sam da će on nastaviti da im se svima ulaguje.

Američki predsednik Barack Obama i prva dama Michelle Obama poziraju s Gurbanguly Berdimuhammedov-im, predsednikom zemlje koja se nalazi među zemljama koje su gore od najgorih u kršenju ljudskih prava, prema Freedom House (New York, 2009). Slika je u javnom domenu.

Predsednik Berdimuhamedov s ruskim vođom Dmitry Medvedev-im i kazahstanskim predsednikom Nursultan Nazarbayev-im, 2009. Slika iz Kancelarije Ruskog Predsednika, dostupna putem Wikipedia (CC BY-3.0).

Turkmenistanski disidentski glasovi su se takođe usredsredili na pitanje slobode veroispovesti u zemlji. Oni tvrde da okrutna država etiketira svako delovanje verskih organizacija koje se njoj ne sviđaju kao ekstremizam. Fuchik se priseća kako su je službenici državne sigurnosti jednom optužili zbog članstva u ‘vehabijskoj‘ grupi:

2006 godine, pri kraju Turkmenbashy-jeve [predsednik Saparmurat Niyazov] vladavine, službenici MND [Ministarstva Nacionalne Sigurnosti] su me optužili za…vehabizma, jednostavno zato što sam govorila arapski i radila za Arape… Nisam sigurna da li su službenici ministarstva čak i znali šta je vehabizam.

Međutim, surferi se ne zalažu uvek za veće slobode svuda. Takva je moć mantre koju je vlada predstavila da se “demokratija ne događa preko noći” – ili čak u dvadeset godina suverenog postojanja – tako da su mnogi usvojili relativne stavove o medijima i drugim slobodama.

Nekoliko korisnika raspravlja o medijskim ograničenjima u zemlji ispod YouTube videa o Turkmenistan najnovijem kompletnom izveštaju o ljudskim pravima podnesenom UN-u. Jedan korisnik, ‘Emir3839′, tvrdi da turkmenistanskavlada ima ‘suvereno pravo’ da ograniči medije radi ‘nacionalne sigurnosti':

Svi civilizovani narodi u svetu nadgledaju web stranice i blokiraju pristup nekim od njih, ukoliko je to potrebno. Ako vlada Turkmenistana odluči da određene web stranice predstavljaju pretnju za integritet i sigurnost Turkmenistana, njihovo je suvereno pravo da zaštite [zemlju] i njene građane [tako što će blokirati web stranice].

Uz postojanje mogućnosti za saradnju u vezi energije s Turkmenistanom koja se vrzma po glavama političara u Washingtonu i Bruxellesu, Zapad verovatno mudro klima glavom.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.