Od Gabona do Malija: Pregled Francuskih Vojnih Intervencija u Africi

[Svi linkovi vode na članke na francuskom jeziku, ukoliko nije drugačije naznačeno] 

Francuska vojna intervencija u Maliju, poznata kao Operacija Serval započela je 11 januara 2013, nakon što su terorističke grupe napredovale ka Bamako-u. Hvaljena od većine Malijskog stanovništva i mnogih međunarodnih posmatrača, vojna intervencija, međutim skreće iz ne-intervencionističke linije koju je u Africi najavio francuski predsednika Hollande.


Pogledajte Vojna Akcija Koja je Skrenula u Maliju na većoj karti
Google-ova interaktivna karta Malijskog sukoba od Jeune Afrique

Francis d'Alençon se pita zašto francuske intervencije u Africi ne pokreću proteste širom sveta:

Ovo je čudno… Francuska intervencija u Maliju ne smeta nikome, dok bi slične akcije u SAD-u podigle buru protesta .. Ima loših strana ako niste najveća svetska super moć.

Da bi to ilustrovao, on navodi citat iz čeških novina Lidové noviny:

Do sada su Francuzi intervenisali više od 50 puta u Africi od 1960. Oni su se borili u Čadu, u ratu s Libijom, štitili režim od pobunjenika u Džibutiju i Centralnoj Afričkoj Republici, sprečili državni udar u Komori i intervenisalu u Obali Slonovače. Bilo da bi sačuvali ekonomske interese, zaštitili francuske državljane ili prikazali još uvek impozantnu moć Francuske, glavni stanari Palate Elysee, bilo da su sa leve ili sa desne strane, su često izražavali svoje sklonosti ka jednostranoj akciji. Međutim, niko nikada nije protestovao. Ako bi SAD tako intervenisale, protesti bi se raširili čitavom Evropom. Američke ambasade bi videle ljutite diplomate na svojim vratima, počevši s Francuzima.

Carte de la rébellion touareg au Azawad, au nord de Mali indiquant les attaques des rebelles au 5 avril 2012

Karta Tuarezi pobune u Azawadu, Severni Mali, prikazuje pobunjeničke napade od 5. aprila, 2012 (CC-BY-3.0)

Sledi hronologija tih intervencija [Zaista ih ima nekoliko, ali suprotno od onoga što navodi češki list, bilo je manje od 50 francuskih intervencija u Africi ]. Ovo se temelji na dva članka: jedan je izveštaj koji je napisao Nestor N’Gampoula za Oeil d'Afrique a drugi je od Jean-Patrick Grumberg-a za Dreuz Info. Grumberg dodaje da se većina francuskih intervencija u Africi događala na teritorijama bivših kolonija:

1964 godine, Francuske vazdušne snage su se prizemljile u Libreville-u, Gabon nakon pokušaja puča protiv tadašnjeg režima.

Od 1968 do 1972, francuski vojnici su učestvovali u borbi protiv pobune u regiji Tibesti u severnom Čadu.

1978 u Zairu (danas Demokratska Republika Kongo), 600 Francuskih legionara je otišlo u grad Kolwezi, u jugo-istočnom delu zemlje da pomogne hiljadama Afrikanaca i Evropljana kojima su pretili pobunjenici Katangan. Ta misija je pokrenuta kao odgovor na poziv za pomoć ovoj zemlji od strane predsednika Mobutu Sese Seko-a. U ovoj operaciji poginulo je pet legionara, ali je omogućena evakuacija 2700 zapadnjaka.

1979 godine u Centralnog Afričkoj Republici, vladar Jean-Bedel Bokassa je uklonjen od strane francuskih padobranaca tokom Operatcije Barracuda.

Francuska je od 1983-1984 u Čadu, pokrenula Operaciju Manta, u kojoj je učestvovalo 3000 ljudi da bi se suprotstavili naoružanim pobunjenicima koje podržava Libija. Dve godine kasnije, još jedna francuska vojna akcija, sastavljena uglavnom od vazdušnih napada pod nazivom “Operacija Kobac“, je pokrenuta nakon napada protiv vlade.

1989 u Komori nakon atentata na predsednika Ahmed Abdallah-a i preuzimanja zemlje od strane francuskog plaćenika Bob Denard-a, oko 200 francuskih vojnika je stiglo u zemlju da ih istera iz zemlje.

1990, Pariz šalje vojnike u Gabon u Libreville i Port-Gentil da ojača francuski kontingent nakon izbijanja nasilnih nereda. Oko 1800 stranaca je evakuisano tokom ove operacije.

1991 godine u Zairu (danas Demokratska Republika Kongo), belgijski i francuski vojnici uspeli su evakuisati strance nakon nasilnih nereda i pljački u zemlji.

Iste godine, francuski vojnici sa sedištem u Džibutiju su pomogli Afar pobuni u razoružavanju Etiopljanskih vojnika koji su prešli granicu nakon svrgavanja predsednika Etiopije Mengistu Haile Mariama.

1994, francuski i belgijski vojnici su evakuisali Evropljane dok je Rwanda Hutus masakrirao stotine hiljada Tutsija. Kasnije iste godine, oko 2500 francuskih vojnika, koje su podržali afrički vojnici, krenulo je u “Operaciju Tirkiz“, opisanoj kao humanitarni napor, u Zairu i istočnoj Ruandi.

1995 godine, hiljade ljudi uključenih u Operaciju Azalea su okončali još jedan pokušaj državnog udara protiv predsednika  Said Mohamed Djohar-a od strane Bob Denarda.

1996 godine u Centralnoj Afričkoj Republici (CAR), operacija Almandin je obezbedila sigurnost strancima i izvedena je uspešna evakuacija 1600 ljudi nakon što se vojska pobunila protiv predsednika Ange-Félix Patassé-a. Sledeće godine, 1997, posebno nakon ubistva dvojice francuskih vojnika, započela je francuska operacija protiv pobunjenika u Bangui-ju (Centralna Afrička Republika).

Iste godine, 1997, 1200 francuskih vojnika je spasilo francuske i afričke emigrante tokom borbi između vojske Konga i pristalica vojnog vođe Denis Sassou Nguesso-a, danas predsednika Republike Kongo.

2002 godine, francuske snage su pokrenule akciju Operacija Licorne gde su pomogli zapadnjacima zarobljenim od strane vojne pobune, koja je na kraju podelila Obalu Slonovače na dve regije.

2003 godine, Zaire (sada Demokratska Republika Kongo), Operacija Artemis u Ituri  je obezbedila prostor i okončala neprestane pokolje. Nakon toga usledilo je raspoređivanje 2000 pripadnika mirovnih snaga, od kojih su 80% bili Francuzi.

2004 godine u Obali Slonovače, Francuska je uništila mali avion Obale Slonovače nakon što su vladine snage bombardovale francusku bazu.

2008 godine nova francuska intervencija jača režim predsednika Čada, Idriss Deby-ja i evakuiše strance, dok pobunjenici iz susednog Sudana napadaju.

Marta 2011 godine, francuske vazdušne snage su prve bombardovale Gadafijeve snage u Libiji nakon što je glasanje u UN-u odobrilo intervenciju u Libiji da bi se zaštitili civili zatečeni u pobuni protiv Gaddafija. NATO je 31. marta preuzeo upravljanje celom misijom koja je pomogla libijskim pobunjenicima da poraze vladine snage i preuzmu vlast.

2011 u Obali Slonovače, francuske snage iz UN-a održavaju ravnotežu u korist Ouattara tokom građanskog rata. Rat je izbio nakon što je Laurent Gbagbo odbio da podnese ostavku i prihvatiti rezultate izbora po kojima je Alassane Ouattara proglašen predsednikom.

Francuska je odlučila da prekine sa svojom ulogom policajca u Africi odbijanjem da ponovo interveniše u Centralnoj Afričkoj Republici gde se François Bozizé (bivši vojni komandant koji je došao na vlast svrgavanjem izabranog predsednika Ange-Félix Patassé 15 marta, 2003) suočio sa rastućom pobunom. Teško da je mogao da predvidi razvoj događaja u Maliju:

2013 godine u Maliju, francuske snage su bombardovale islamističke pobunjenike nakon što su pokušali da prošire svoj uticaj i moć u Malijskom glavnom gradu, Bamako. Francuska je već upozorila da kontrola na severu Malija od strane pobunjenika predstavlja pretnju za sigurnost Evrope.

U isto vreme, Francuska je započela akciju komandosa u pokušaju da spase francuske taoce koje drže vojnici al Shabaab-a u Somaliji, takođe povezanih s al-Qaedom. Vojnici su ubili taoca.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.