Zabrana dokumentarca ‘Ćerke Indije’ stavlja njene sinove u žižu javnosti

India marked the one-year anniversary in 2013 of the brutal rape of a young university student, which plunged India into a period of self-reflection and mourning whilst thousands took to the streets of Delhi in protest against gender-based violence.

Indija je obeležila prvu godišnjicu brutalnog silovanja mlade studentkinje, što je bacilo Indiju u duboko preispitivanje i žalost, koji su izveli hiljade ljudi na ulice Delhija kako bi protestovali protiv nasilja nad ženama. 

Debata povodom problema silovanja u Indiji je ponovo pokrenuta , ovoga puta podstaknuta dokumentarcem Leslija Udvina Ćerka Indije o grupnom silovanju i ubistvu Juti Sing Pandi, psihoterapeuta iz Delhija, koje se dogodilo u tom gradu 2012. godine.

Film prikazuje Mukeša Sing, jednog od osuđenih silovatelja, gde on tvrdi da su žene više odgovorne za silovanje od muškaraca, kao i da žene ne treba da se opiru dok ih siluju. Dva advokata odbrane koji se pojavljuju u dokumentarcu iznose slične seksističke i nasilne tvrdnje o ženama u Indiji.

Čak i pre nego što je ugledao svetlost dana, film se suočio sa optužbama da prikazuje Indiju u lošem svetlu, što je činjeno neumesno, a prema problemu su se ophodili nepravedno. Neki su izjavili da je izmišljen. 

Desničarska partija Bharateja Janata, koja je na vlasti  i koju vodi premijer Narerdra Mordi, je napravila iskorak i obezbedila sudsku zabranu prikazivanja ovog filma navodeći da se radi o “neprikladnom sadržaju”. Prvo je BBC trebalo da prikaže film na Međunarodni dan žena 8. marta, ali je prikazivanje pomereno na 4. mart i film je prikazan u celosti na Jutjubu . Indijska vlada je zahtevala od Jutjuba da blokira prikazivanje filma u zemlji i Jutjub se povinovao tom zahtevu 

Dokumentarac se najviše fokusira na Mukeša Singa, koji se nalazi iza rešetaka, osuđenog na vešanje zboh uloge u silovanju Juoti Sing Pandej tokom vožnje autobusom 16. decembra 2012. godine. Podlegla je povredama dve nedelje kasnije. Film se takođe bazira na intervjuima sa članovima porodice i zastupnicima odbrane.

Ostavljajući kritiku po strani, na mnogim društvenim mrežama se postavlja pitanje zašto će vlada zabraniti prikazivanje dokumentarca.

Kako bi protestovao protiv zabrane, popularni kanal NDTV, koji je trebalo da prikaže film, prikazivao je crni ekran sa nazivom filma tokom jednosatnog programa osmog marta kada je trebalo prikazati film. 

Pojašnjavajući zašto nisu hteli da prikažu nešto drugo, direktorka uredništva Sonia Sing je objavila na Tviteru:
Mi nećemo vikati, ali će se naš glas čuti.

Zločini protiv su sigurno problem za Indiju. Prema Nacionalnom zavodu za statistiku koja se odnosi na zločine, svakih dvadeset minuta jedna žena doživi silovanje u Indiji. Od 2010. broj prijavljenih zločina koji uključuju i silovanje je porastao za 7,1 procenat.

Fim nije perfektan u isto vreme. Dopisnica GG-a Analisa Merili ukazala je na neke osnovne nedostatke u narativu dokumentarca na sajtu Quartz.

Dokumentarcu nedostaje snaga kako bi ukazao na određene probleme. Pogledajte samo naziv Ćerka Indije. Zašto? Zar nije odrednica koja se daje Jioti Sing u srži patrijarhalna? Ona nije ćerka Indije. Ona je bila student medicine koja je puno obećavala. Ona je bila strastveni stanovnik Delhija koji bi sprečio policajca da tuče dete samo zato što je ono okralo njenu torbu. Bila je neustraštiva žena koja se usprotivila muškarcima koji su je onda ubili zato što nije dozvolila da je oni maltretiraju i da radi samo ono što oni od nje traže. 

Kunjila Masilamani, studentkinja filma na Institutu za film i televiziju Satijah Rej u Kolkati, je napisala na svom blogu da iako fim nije savršen, to nije razlog da bi bio zabranjen. 

Nema ničeg umetniičkog u njemu. Štaviše, on je poput  filma Slumdog Millionaire  tako što prikazuje Indiju kao zemlju trećeg sveta koja tone u siromaštvo i antisocijalna zbivanja. Zemlju kojoj su potrebne reforme. Naslađivanje nad prilikom da se kritikuje bivša kolonija je više nego očigledna. Radost što postoji mogućnost da se kritikuje bivša kolonija je prilično očigledna. Indija sirotinjskih četvrti, omladine koja  napušta škole kako bi zaradila za život, žene koje samo traže zaštitu od svojih muževa – slika je zaista upečatljiva.

[…]

Ja nisam ćerka Indije. Ne mislim ni da je Juoti Sing. Indija je u stvari Mukeš Sing . Ja ne mogu ništa podržavati što potiče odavde. Ni kao žena ni kao ljudsko biće. U ovom festivalu boja ja sam strani film . Mediokritet koji predstavlja pretnju, a film me je učinio delom zavere protiv nje. Juti Sing, danas mi nedostaješ.

Posmatrajući broj osuđenih za silovanje , u Indiji on iznosi “impresivnih” 24,2 procenta (2012) u poređenju sa britanskih 7 ili švedskih 10. Zašto onda silovanje i dalje predstavlja problem?

Rodna nejednakost cveta u Indiji prema Anjali Joši koja je za Hafington Post izjavila: “Ovo nije patološki slučaj osude žrtve. Ovakav pogled na problem je opstao  u indijskoj kulturi kao rezultat rodne nejednakosti koja traje generacijama. Ovi silovatelji nisu kliconoše problema. Štaviše, njihov način razmišljanja predstavlja kulturnu normu u Indiji.

Svim slojevima indijskog društva treba postaviti pitanje o tome kako iskoreniti ranu nejednakost koja se usadila u korenu samog društva. Gde početi? Poznata glumica Tvinkl Kana je  na Tviteru u nekoliko reči objasnila šta bi trebalo da se uradi u društvu povodom toga:
To počinje od abortusa do silovanja ili ubijanja žena. Mi danas podižemo sutrašnje muškarce. Hajde da to uradimo pravilno u Indiji.

— Tvinkl Kana (@mrsfunnybones) 5. mart 2015.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.