Portugal: građani pitaju Islanđane o demokratiji

Ovaj članak je deo našeg posebnog izdanja Evropa u krizi.

Iste nedelje kada je, u aprilu, bivši portugalski premijer Jose Socrates najavio potrebu za međunarodnim finansijskim merama pomoći za javni dug od €80 milijardi, Islanđani su izašli da glasaju i da odbiju učestvovanje poreskih obveznika kao odogovor na mere za izlazak iz krize “Icesave” banke. 

Iako portugalski glavni mediji nisu detaljno pokrivali tu Islandsku praksu direktne demokratije – odbijanje međunarodnih mera za spašavanje i ekonomski oporavak za dve godine – za blogere ova tema je inspirativna i analiziraju je.

Reykjavik Protest, 2008. Photo by Kristine Lowe on Flickr (CC BY-NC-SA 2.0)

Protest u Rejkjaviku, 2008. Photo Kristine Lowe – Flickr (CC BY-NC-SA 2.0)

Clavis Prophetarum [pseudonim], sa bloga Quintus, govori zašto [pt] misli da se ignoriše Islandski hrabri otpor političkom finansijskom kompleksu, koji demokratski vlada Evropskom Unijom:

A opção islandesa não serviu os interesses dos bancos europeus, logo estes têm todo o interesse em que se não fale dela nem que esta possível via chegue aos ouvidos dos cidadãos.

Quando em 2007, a Islândia foi o primeiro país europeus a soçobrar perante a crise mundial, declarando bancarrota por causa da falência do seu maior banco muitos desconsideraram o impacto de tal crise alegando que se tratava apenas de um pequeno país com pouco mais de meio milhão de habitantes e que seria facilmente “socorrido” por um empréstimo do FMI. O problema foi que na Islândia a “ajuda” do FMI foi levada a referendo e… derrotada.

Islandska opcija nije poslužila interesu evropskih banaka, pa oni imaju pravo da ne budu spomenuti u ovom izboru i postoji mogućnost da se takav put nikada ne otkrije građanima.

Kada je 2007. godine Island bio prva evropska zemlja koja je osetila posledice globalne krize tako što je proglasila bankrot zbog kolapsa tamošnje najveće banke, mnogi su prevideli uticaj ove krize i tvrdili su da je to samo jedna mala zemlja s nešto više od pola miliona ljudi i da će lako izaći iz krize uz pomoć MMF kredita. Problem je bio taj što je na Islandu pomoć MMF-a stavljena na referendum i … nije prihvaćena.

Takođe, on dodaje da se “u Portugalu, rešenje za sadašnju krizu ne može naći u smanjivanju budžeta u roku od deset godina kako bi banke i dalje mogle da nam pohlepno i neobuzdano pozajmljuju novac.”

Glas naroda je samo jedna od “lekcija” [pt] za Portugal i za ostatak evropskih zemalja koju mogu da nauče na primeru Islanda,  kao i kako se izveštava [pt] za vesti online. Ljudi su takođe organizovali sedeljke ispred parlamenta uz zahtev za skidanje konzervativne vlade, izveli su one koji su odgovorni za krizu na sud – uključujući bivšeg premijera Geir Haarde, čije suđenje je počelo prošlog ponedeljka, 5. septembra – i radi se na novom Ustavu, začetom među okupljenim ljudima.

 

Da li mislite da bi i mi u Portugalu trebali isto to da uradimo?

 

U videu Miguela Marquesa, grupa portugalskih građana pita Islanđane o njihovoj društvenoj mobilizaciji:

 

Kako su sindikati u Islandu zauzeli [sic] položaj i videli [sic] sebe kao učesnike u pokretima otpora protiv dužničke krize na Islandu i celoj Evropi? (…)

Kako se vi Islanđani organizujete da obezbedite bolju budućnost?

(…) Šta se događa sada? Šta još radite? Za šta se borite i za šta mislite da se vredi boriti, da li je Ustav vredan te borbe? Da li ovaj Ustav stvarno razdvaja vlast – ekonomsku, političku, versku? Kako mislite da će to pomoći? Za koje stvari želite da Vam Ustav pomogne da ih promenite? (…) Šta radite sada? Pokreti naroda … da li se još uvek okupljate? Da li ste organizovani u malim grupama? Da li su se i ljudi podelili kao i ona četvorica koji su izabrani? Da li imate male grupe koje dele Vaše interese?

(…) Bilo da živite u Evropi, ili kao mi ovde na jugu, bilo bi dobro da pronađemo način da se sastanemo i da saznamo šta nije u redu s celom sistemu, kapitalističkom sistemu, naravno. Kako možemo stvoriti mrežu pomoći u kojoj bi zapravo mogli predložiti potpuno nov sistem za Evropu i šire? Napred ljudi na Islandu!

 

Za Miguela Madeira, sa bloga Vias de Facto [pt], “relativni uspeh Islanda više leži u pokretanju stanovništva nego u novoj vladi.”. U komentaru [pt] na ovu objavu Fernando Ribeiro naglašava činjenicu da na Islandu nije bilo potrebe za nasilnim sukobima i smatra da, u Grčkoj, Irskoj i Portugalu, politička klasa nije – i neće – konsultovati birače koje predstavlja kada donosi tako važne odluke kao što je oslanjanje na evropske fondove. Važno je da se:

 

requerer abertamente mais democracia na hora das tomadas de decisão fundamentais, e ultrapassar o argumento caduco da democracia liberal em que a democracia representativa funciona assim mesmo.

otvoreno traži više demokratije u trenutku donošenja glavnih odluka, i da se prevaziđe zastareli argument liberalne demokratije koja kaže da predstavnička demokratija funkcioniše samo na ovaj način.

Islanđani ne samo da traže više demokratije, nego i učestvovanje u “konačnom postavljanju participativne demokratije. (…) Demokratija 2,0″, kroz novu grupu predloga prikupljenih za raspravu o Ustavu u Parlamentu u oktobru. Paula Thomaz sa Carta Capital sažima proces [pt]:

a discussão para a nova [constituição] islandesa se dá através de vídeos do Youtube em tempo real, que mostram os debates do Conselho; fotos no Flickr; pequenas frases no Twitter; no site oficial dos temas (em islandês e em inglês); e no Facebook é que as ideias estão abertas para discussão.

Rasprava o novom Islandskom [Ustavu] se odvija kroz video materijal na Youtube u realnom vremenu, koji pokazuje rasprave Veća; fotografije na Flickr, kratke rečenice na Twitteru, na službenoj internet stranici (na islandskom i engleskom jeziku) i na Facebook strani gde su ideje otvorene za raspravu.

Da bi zaokružili temeljnu analizu o odgovoru Islanda na krizu, prenosimo članak u kome je izraženo mišljenje inženjera i javnog službenika Fernando Gouveia, koji je prvo objavljen na web stranici Noticias do Douro i naširoko podeljen online, gde on piše:

Se isto servir para esclarecer uma única pessoa que seja deste pobre país aqui plantado no fundo da Europa, que por cá anda sem eira nem beira ao sabor dos acordos milionários que os seus governantes acertam com o capital internacional, e onde os seus cidadãos passam fome para que as contas dos corruptos se encham até abarrotar, já posso dar por bem empregue o tempo que levei a escrever este artigo.

Ako ovo dovede u red stvari za barem jednu osobu iz ove jadne zemlje na samom kraju Evrope, osobu koja luta okolo bez dinara da iskusi sporazume milionera koje njihovi predstavnici u vladi sklapaju u vezi s međunarodnim kapitalom, i gde su građani gladni, gde su računi korumpiranih popunjeni do vrha, onda mogu smatrati da je vreme koje mi je bilo potrebno da napišem ovaj članak dobro potrošeno.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.