Promena stava o brakovima koje zasnivaju deca u Indiji

Većina brakova između dece se zasniva u Južnoj Aziji i ruralnoj subsaharskoj Africi. U ruralnoj Indiji, 47 posto (izveštaj UNFPA) devojaka se uda pre nego što napune 18 godina. Indijska država Bihar ima najveći broj brakova koje zasnivaju deca – 69 posto.

Urmila Chanam deli priču o devojčici kao mladoj u Indiji:

To je tradicija u ovom delu Indije. Deca sklapaju brakove u godinama kada se od njih očekuje da se igraju s igračkama. Dečaci i devojčice ulaze u brak a da nisu ni svesni šta brak znači. Ova stara tradicija uništava njihovo detinjstvo i sve životne težnje koje su možda imali. Niko to više i ne dovodi u pitanje jer je to postala norma. [..]

Iako je po indijskom zakonu brak između dece protivzakonit, još uvek se praktikuje naširoko u ruralnim delovima Madhya Pradesha, Uttar Pradesha, Rajasthana, Chhattisgara, Bihara, i Andhra Pradesha. Iako neke druge zemlje trećeg sveta praktikuju zasnivanje braka između dece, u samoj Indiji se nalazi jedna trećina svih devojčica-nevesta.

Devojčice obučene kao mlada mlada i mladoženja za kampanju protiv braka između dece. Agartala, Indija. Slika: Reporter#24728. /Autorsko Pravo: Demotix (7/3/2012)

Devojčice obučene kao mladenci za kampanju protiv braka između dece. Agartala, Indija. Slika: Reporter#24728. Autorsko Pravo: Demotix (7/3/2012)

Postoje i verski razlozi za rane brakove. Visoki sud u indijskoj državi Karnataka nedavno je doneo odluku u slučaju braka između dece da Zakon o Zabrani Braka Između Dece iz 2006 (PCMA) preovladava nad odredbama Muslimanskog Zakona o Ličnosti, gde je brak dozvoljen devojčici onda kada ona dostigne pubertet.

Prema PCMA Zakonu, zabranjen je brak za devojčice ispod 18 godina i za dečake ispod 21. Devojčice i dečaci sa sela koji su siromašni, imaju malo ili nimalo obrazovanja i vezani su tradicionalnim društvenim normama i vrednostima su oni koji će se najverovatnije venčati kao mladi, iz prkosa prema zakonodavstvu. Ali nije uvek to slučaj. Maharashtra ima jedan od najvećih brojeva brakova između dece. Video Volonteri u Mladi Ki Awaaz podseća:

52% udatih žena u Maharashtra priznaje da je ušlo u svoje brakove pre nego što su imale 18 godina, kako otkriva vladina Anketa o Regionalnom Nivou Prodica i Objekata (DLHS-3). Ovo se dešava u tzv. ‘naprednoj’ državi Maharashtra, porodica kontroliše život devojke i njene reproduktivne odluke.

Međutim, stvari se menjaju. Dopisnik Zajednice Indija o Kojoj se ne čuje (Video Volonteri) Rohini Pawar je razgovarala sa dve devojke koje su nedavno prisustvovale svadbi svoje prijateljice. Obe su srećne što nisu bile na njenom mestu:

[Prevod materijala iz videa]:
Brakovi između dece su tradicija koja se ispoljava i danas u selima kao što je moje. Svake godine, 2-3 devojke se udaju veoma mlade. Vlada je donela zakon koji to zabranjuje, ali niko se ne obazire na to.
– Da li su se neke devojke iz tvoje škole ili razreda udale jako mlade?
– Devojka iz mog razreda, Gauri se udala veoma mlada.
– Kako si se ti osećala kada se ona udala?
– Bilo mi je veoma teško jer ona više neće moći da uživa u životu. Ona neće moći da gleda filmove u bioskopu kao mi.
– Kako se ona ponaša u školi kada učite zajedno?
– Uvek je zaokupljena brigama za domaćinstvo.
– Šta zakon kaže o tome kada se devojčice trebaju udati?
– Prema zakonu, devojčice treba da imaju najmanje 18 godina kada se udaju.
– Šta ti misliš, sa kojim problemima se one suočavaju kada se udaju tako mlade?
– One se ne mogu družiti sa drugim devojkama, kao mi.
– Zdravlje devojčica je narušeno i mnogi njihovi snovi ostaju neispunjeni.
– Kada je trebala da se uda, da li se neko iz njene porodice ili sela usprotivio tome?
– Ne.
– Kako si se ti osećala kada se ona udala? Kako bi ti reagovala?
– Ja bih odbila da se udam.
– Zašto se ta devojčica udala tako mlada? Ko je odgovoran za to?
– Oni su je udali u skladu sa porodičnom tradicijom, uplašili su se da bi mogla da pobegne s ljubavnikom kad odraste. Zato su je udali dok je još mlada.
– Šta se dešava ako te devočice žele da nastave obrazovanje?
– Njihove želje o tome ostaju neispunjene.
– Ako devojčica sanja da postane inženjer, ona ne može ispuniti svoj san.
– Koje su tvoje ambicije?
– Ja bih volela da postanem inženjer jednog dana. Želela bih da se nijedna devojčica ne uda dok je jako mlada i da svaka devojčica ima šansu da studira i ispuni svoje snove.
Vlasnici kuća ne bi trebali ni da razmišljaju o tome da se devojčice u njihovim porodicama udaju pre nego što napune 20 godina. Ja sam Rohini Pawar iz oblasti Pune u Maharashtra, i izveštavam za Indija o Kojoj se ne Čuje. [kraj video materijala]

Dvanaest žena, koje su stupile u brak kao devojčice, učestvovale su u ovom videu koji govori protiv braka između dece. Ovaj video i projekat su početak Programa Volontera Video Zajednice:

[početak video priloga]
Verovatno po prvi put u Andhra Pradesh, mi žene sa sela, dolazimo sa kamerom u ruci da ispričamo naše priče zajednici u kojoj živimo. I mi, kao i vi, živimo u selima. Mi, kao i vi, smo supruge, majke i sestre. Kao i vi, i mi radimo u polju. Mi radimo i posao u kući.
Pre smo bili Reporteri Sneha Novina. Sada smo Sneha Video Reporteri.
Svakog meseca, u Sneha Praja Videu predstavićemo vam različite delove, kao glas naroda, dokumentarce, narodne pesme, pravne savete, i informacije o vladinim spletkama.
Članovi seoskih zajednica koji ne znaju da čitaju i pišu mogu ovde da učestvuju.
‘Vellike’ novine i TV kanali su namenjeni ‘velikim’ ljudima u gradovima, i oni uglavnom imaju mesto za muškarce, tako da ni u jednom od ovih medija nema mesta za žene sa sela.
Upravo zato je Sneha Praja Video namenjen seoskim zajednicama. Žene, čije se reči stegnu u grlu, će sada moći da govore. I vi sada možete govoriti iz vašeg srca.
Prvi korak ka rešavanju naših problema je razgovor o njima. Sneha Praja Video se bavi našim pitanjima, borbama, rešenjima – o našoj stvarnosti i našim pričama. Ovo je naša prilika da se čujemo. Sneha Praja Video – bavi se svima nama!
Sneha Praja Video će promeniti naše živote, ali i vaš!
Dobrodošli na Sneha Praja Video. Ja se zovem Mllika. Svakog meseca predstavićemo vam novi program. Ovoga meseca, predstavljamo vam magazin o ‘braku između dece’. Sve reporterke koje ovde rade su stupile u brak kao devojčice, i znamo kako je to loše uticalo na naše živote. Brakovi između dece se i danas dešavaju. Sneha Praja Video ima nekoliko različitih delova. Hajde da pogledamo prvi deo – Praja Naadi [Glas Naroda]!
Zdravo! Dobrodošli u Praja Naadi [Glas Naroda]. Ja se zovem Lalitha, i u ovom delu, donosimo vam mišljenja ljudi. U prvom delu, hajde da postavimo pitanje – Da li postoji brak između dece?
– Postoji.
– Sada ne toliko puno. Pre ga je bilo mnogo više, ali sada ne.
– Postoji.
– Vođe i političari prisustvuju na tim dečijim brakovima.
– Postoji u seoskim područjima jer nisu informisani.
– Postoji.
– Ljudi stupaju u brak samo onda kada navrše 18 godina.
– U nekim mestima postoji.
– Postoji u seoskim područjima zbog pritisaka tradicije.
– Da li u vašem selu postoji brak između dece? – Da.
– Ovih dana se ređe dešava, ali roditelji koji su manje obrazovani žene svoju decu dok su mali.
– Dobrodošli u Glas Naroda! Ja se zovem Chandrakala. Oni koji misle da brakovi između dece ne postoje, varaju se. Tim Glasa Naroda vam donosi specijalnu priču. Hajde da pogledamo priču o maloj Jyothi.
– Ja se zovem Jyothi. Udala sam se pre 12 dana. Ja se zovem Indira. Njena sestra se zove Rajanibai. Njen muž se zove Venkatesh. Mi u našoj zajednici ženimo i udajemo decu dok su još u kolevkama.
– Da li ti se sviđa to što si udata za muža svoje sestre? – Da, sviđa mi se.
– Udala sam je zato što je rekla da to želi. Ona sada vodi računa o deci njene sestre. Ona i njen muž su izvođači na ulici i oni takođe prose za život.
– Da li živiš sa majkom ili mužem? – Sa mojim mužem.
– Da li se osećate loše zato što ste udali kćerku tako mladu? – Ne, ne osećam se loše.
– Moja sestra je imala operaciju. Ona ne može ništa da radi.
– Neću dopustiti da umre od gladi. Ja imam dve kćerke. I ona može preživeti.
– Vi ste joj dopustili da se uda zato što niste imali sinove. Hoće li Jyothi roditi dečaka?
– To ne zavisi od nas, zar ne?
– Zašto ste je udali tako mladu?
– On radi na jakom suncu. Mora da bude neko ko će čuvati njegovu decu. Ona traži drva za potpalu, kuva, pere posude, pazi na njegovu decu. Kada prođu monsuni, i ona će raditi na ulici tako što će igrati uz snimljene pesme.
– Dakle, ona igra? – Da, ona igra.
– Ja se zovem Indira. Jyothi se udala pre nego što je i znala šta je to brak. Za nekoliko godina biće joj jasno šta je izgubila. U godinama kada se dete treba igrati i uživati, ona ima odgovornosti odrasle osobe. Mi nismo mogli sprečiti Jyothin brak ali hajde da se potrudimo da ne žrtvujemo živote drugih Jyothia.
– Da li je brak između dece dobar ili loš?
– Stavljanje deteta u brak je velika greška!
– To nije dobro.
– U godinama kada pranje tvog tanjira izgleda kao veliki posao, kako možemo u toj dobi da pazimo na muža, na porodicu i dete? To ne možemo da radimo. Mi čak i ne razumemo ove odgovornosti. Zašto nas onda gurate u brakove?
– Ako udate vašu ćerku, ona neće znati šta je život u braku. Neće razumeti ni pitanja zdravlja.
– Ukoliko voćka nije zrela, nije spremna.
– Zašto bih ja prizivala muku kroz devojčicu kao mladu za moga sina?
– Da li je brak između dece dobra ili loša stvar? – Nije dobra.
– Dobra je to stvar. Možete iskoristiti novac od miraza da otplatite stare dugove. Ili ga možemo iskoristiti da započnemo neki novi posao.
– Potpuno je pogrešan. Brak između dece je veoma loš.
– Da li je brak između dece dobra ili loša stvar? – Kako bi mogao biti dobra stvar? Loša je.
– Da li devojčice treba da se udaju kao deca? – Ne.
– Dete ne može da radi. Dete još uvek nije plodno. Brak između dece je samo nevolja.
– Činjenica, ne izmišljotina
– Brakovi između dece se i dalje sklapaju u našim selima. Životi mnogih devojčica se žrtvuju. Devojčice koje se udaju mlade ne samo da se suočavaju sa zlostavljanjem od strane rodbine, već moraju da podnose i uvrede njihovih muževa. Hajde da sada upoznamo tri takve žene koje su izgubile svoje detinjstvo u sličnim situacijama. Prvo, hajde da se upoznamo s Bujjam-om iz sela Kothlapur u Marepally-ju.
– Zašto ste udali svoju ćerku dok je bila dete?
– Da sam čekala da odraste morala bih da platim veći miraz. I stariju ćerku sam udala iz istih razloga, i njen muž je umro mesec dana posle svadbe.
– On je umro mesec dana nakon svadbe, i posle toga ja sam se vratila kući. Moji rođaci mi nisu vratili moj miraz ili ono što mi je pripadalo.
– Šta sada planirate za vašu ćerku?
– Šta mogu da planiram? Ja ništa ne kontrolišem. Žao nam je što je nemoćna. Zbog toga smo Rs60,000 u dugu. Neka se to nikome ne ponovi.
– Ja sam se udala sa 13 godina, pre dve godine.
– Da li ste mislili da je pogrešno da se vaša ćerka uda tako mlada?
– To je bila greška. Sada shvatam da sam pogrešila. Naučila sam lekciju. Sada se osećam jako loše. I ja sam u velikim dugovima. Nisam želela da je udam ali sam morala. Sada ja to plaćam.
– Da li bi prihvattila ako te neko zaprosi?
– Da, volela bih da se udam, ako neko dođe da me zaprosi. Ali niko ne dolazi. Ja bih volela da sam srećno udata.
– Da li bi volela da si mogla da studiraš? Šta osećaš kada vidiš da tvoje prijateljice idu u školu?
– I ja bih volela, ali ja ne mogu da učim. Ja moram da radim da bih preživela. Jako sam tužna. I moji roditelji su tužni.
– Moj mozak tada nije radio. Sada sam naučila lekciju. I sada ne znam šta da radim.
– Da li se sada igraš sa drugaricama? – Ne. Ko će se sada igrati sa mnom? Zar ja nemam posla?
– Da li se udate žene igraju?
– Tako je. Obično se udate žene ne igraju. Ali šta se dešava kada nas udaju u dobi kada treba da se igramo?
– To je bila Bujjamma. Umesto da se igra, ona mora da radi naporno za život.
– Ja sam Vinodha, iz sela Kothlapur, za Dokumentarac.
– Hajde da odemo sada u selo Ghandranpally u Mominpet. Anita se udala kada je imala 14 godina i rodila je ćerku. Njen pijani muž je jednoga dana zadavio dete, zato što je bio ljut što je ona rodila devojčicu.
– Kada si se udala? – Udala sam se kada sam imala 14 ili 15 godina. Prvih 6 meseci živeli smo sa njegovim roditeljima. Zamolili su nas da odemo zato što oni nije zarađivao ništa. Sve je bilo dobro godinu dana. A ja sam dobila ćerku. Otišla sam kod mame da se tamo porodim. Ostala sam kod nje 5 meseci i 8 dana. Onda je on došao i odveo me kući. Svađali smo se oko bebine kolevke, pa je moja majka zatražila od njega da me vrati kući. On me nije pustio. Šest meseci posle toga, tražio je od mene da odem i radim u polje. Upitala sam ga ‘Kako mogu da odem i da ostavim ovo malo dete?’. On je rekao, ‘Idi ti, ja ću paziti dete.’ Tako sam otišla da tražim posao. Kada sam izašla, zadavio je moju bebu i ubio je.
– Zašto ste vratili vašu ćerku kući? – On je ubio svoju vlastitu ćerku. Uplašila sam se da će u biti i moje dete.
– Niko se nije pojavio iz sela mog muža da me vrati tamo. A i moja mama se plašila da me pošalje nazad.
– Da li osećaš da si teret svojoj majci? Da li bi želela da budeš nezavisna?
– Želim da stanem na svoje noge. Koliko dugo mogu da ostanem kod mame?
– Da li bi volela opet da se udaš? – Volela bih, ako je on dobar čovek, inače ne.
– Kako ćeš znati da li je dobar ili ne? – Kako ne bih znala, s obzirom na moje prvo iskustvo?
– Anita se pre dve godine razvela od svog muža i nije se opet udavala. Ali, ako je muškarac u pitanju, koliko dugo bi trebao da čeka da se opet oženi? 10 dana? Jedan mesec? Sigurno ne više od tri meseca pre nego ponovo uđe u brak. Zašto ovo društvo toliko okleva kada je u pitanju preudaja žene? Molimo vas da nam pišete ukoliko imate odgovor na ovo pitanje. Ja sam Rani iz sela Chandranplally, za Dokumentarac.
– Naše društvo veruje da žena gubi identitet kada njen muž umre. Hajde da upoznamo jednu ženu koja dokazuje da naše društvo greši. Ovo je Saraswati iz sela Kothlapur. Saraswati, kakvo je bilo tvoje detinjstvo? – Moje detinjstvo… Ja sam se udala kada sam imala 14 godina. Dve godine nakon toga rodila sam ćerku, a dve godine posle i sina. Odmah nakon toga moj muž je umro. Od tada je moj život veoma težak.
– Koliko škole imaš? – Do osmog razreda. Posle osmog razreda moja majka i moj deda su me udali.
– Pa da li si imala dobar brak? – Ne. Moj život je bio katastrofalan tih pet godina. Nisam imala nikakvo obrazovanje i moj muž je umro veoma mlad. Bilo mi je veoma teško.
– Da li nameravaš da obrazuješ tvoju sestru Krishnaveni? – Moja mama je htela da je uda one godine kada sam ja rodila ćerku. Rani brak je uništio moj život pa sam ubedila moju mamu da je ne udaje. Ja sam odložila njen brak, pružila joj obrazovanje do desetog razreda i udala sam je tek kad je napunila 18 godina. Kada si mlad veoma si slab i ne znaš kako da radiš. Iz ličnog iskustva znam da tek kada napuniš 18 godina znaš nešto o poslu. Zato sam odložila njen brak.
– Saraswati, ti si rekla da bi želela da postigneš nešto. – Da, ja to želim.
– Da li bi želela da nastaviš studije? – Jako bih to volela. Polagala sam test za prijem na otvoreni univerzitet. Jako želim da studiram 3 godine i da dobijem diplomu.
– Šta bi savetovala svojim komšijama? – Ja bih im savetovala da ne udaju/žene svoju decu dok su jako mladi. To bi trebalo da urade tek kada završe deseti razred. I samo kada napune 18 godina.
– Da li bez podrške muškarca možemo postići nešto u životu? – Da, možemo, ako verujemo u sebe.
– Gde ima volje ima i načina. Napori uvek donose rezultate. Brak joj je oduzeo obrazovanje, ali ona ga je vratila u svoj život. Ona radi predano da diplomira, i zauzela je svoje mesto u društvu. Savet onima koji bi udali svoje devojčice dok su jako mlade: Sačekajte dok vaša ćerka ne napuni 18 godina. Nemojte uništiti njihove snove.
– Samopouzdanje nam treba u svemu što radimo. Ako je napor naše oružje, onda je pobeda naš rezultat. Ja sam Latha Gauri iz sela Kothlapur za Dokumentarac.
– Činjenice, Ne ne izmišljotine
– Sledeće pitanje u Glas Naroda: Da li znate koje su prave godine za brak?
– 18 do 20. Dobro je ako je to posle njihove 20-e godine.
– Između 18 i 20.
– Kažu da je to s 18 godina, ali niko ne čeka do tada.
– Trudnoća je zdravija posle 20-e godine.
– Prema zakonu, sa koliko godina se devojka može udati?
– Kada ima 22 godine.
– Kada ima 23 ili 24 godine.
– 18 godina za devojčice i 21 godina za dečake.
– Čim devojčica uđe u pubretet.
– Kada ćete vi udati ćerku?
– Čim je neko zaprosi.
– Čim napuni 18 ili 21 godinu.
– Namaste. Dobrodošli u deo sa Savetima ovog magazina. Ja sam Parvati Devi iz policijske stanice Saroj Nagar. Izgled da mnogo ljudi zna koje su zakonske godine za ulazak u brak, ali se zakon ne poštuje. Zašto? Zato što misle da neće biti kažnjeni po zakonu protiv braka između dece. Razgovarali smo sa Pomoćnikom Komesara u Policiji, g. Jaganmohan Reedy. APC vas je upozorio da brak između dece povlači ozbiljne pravne posledice.
– Ja se zovem Jaganmohan Reedy i radim kao Pomoćnik Komesara u Policiji. Brak između dece je nezakonit prema Aktu o Sprečavanju Braka Među Decom iz 1929 godine, u delu 4-6 možete biti kažnjeni i zatvoreni do 3 meseca. Protivzakonito je oženiti devojku koja je mlađa od 18 godina i dečaka koji je mlađi od 21. Ukoliko čujete o braku između dece, morate odmah obavestiti policiju. Vaša je dužnost da obavestite policiju. Policija će brzo reagovati da spreči takve brakove. Uhapsićemo one koji su odgovorni za taj brak, izvesti ih pred sud i preduzeti pravne mere protiv njih. Preduzeće se mere protiv roditelja, sveštenika, pa čak i gostiju na dečjem braku. Zapamtite, brak između dece je kriminal! Ukoliko podržavate brak između dece potpomažete i promovišete kriminal.
– Pesma: Sutra ću ja biti u tvojoj situaciji, o mama. Sutra, ja ću postati mama, o mama! U doba bezbrižne nevinosti postala sam trudna, ne mogu da podnesem težinu mog stomaka, ne mogu da podnesem težinu mog stomaka, mnogo patim. Dete unutar mene se rita.
– Pitali smo mlade devojke u Glasu Naroda kakve snove imaju. Nijedna od njih nije rekla da je njen san da se uda. Pa hajde onda da vidimo šta bi naše devojke želele da budu kada odrastu.
– Želim da budem policajka.
– Učiteljica.
– Doktorka.
– Sanjam da postanem policajka.
– Koji je tvoj san?
– Doktorka.
– Želim da postanem doktorka.
– Zdravo. Ja se zovem Malleswari i sada se nalazim u Balaji hramu. Hiljade vernika se skupilo u ovom hramu da ispuni svoje snove i želje. Ovde se nalaze tri žene koje zarađuju za život tako što prodaju kokose. Sve tri žene su se udale kao deca, ali obezbeđuju bolju budućnost za svoje ćerke. Hajde da ih upoznamo i da saznamo kakve ambicije imaju za svoje ćerke.
– ‘Priča o Uspehu': Nas je četiri sestre. Moji roditelji su bili veoma siromašni i zato sam se udala mlada. Oni ne poseduju nikakvu zemlju i preživljavaju zahvaljujući teškom radu. Tako su me udali dok sam bila veoma mlada. Devojčice koje se udaju dok su još uvek deca neće znati kako da se nose sa emocionalnim i fizičkim problemima. Indhira se udala kada je imala samo 14 godina. Hajde da vidimo šta se desilo sa njom posle toga: ‘U mom braku je bilo samo problema i bola. Moj muž je umro 10 godina od kad smo ušli u brak. Ja sam ostala sa troje dece, sve devojčice. Prodajem kokose kod hrama da bih zaradila za život.
– Brak između dece nije uništio samo Indhirin život. Padmamma i Krishnaveni su prošle kroz slične nevolje. Kada si se ti udala? – Imala sam 11 godina.
– Da li si imala problema u braku? – Imala sam mnogo problema. Udali su me za čoveka koji nije bio zaposlen. Nismo imali ni drva za potpalu ni hrane.
– Ja sam jedna od šest sestara. Moja majka me je udala da bi sebi olakšala. Bile smo veoma siromašne, a i moja majka je umirala. Predali su me mojoj svekrvi. Muž me je napustio kada sam rodila devojčicu. Bilo je planova da ću se opet udati, ali ostala sam kod mame i preživljavam tako što radim čudne poslove. Moj mož je uzeo drugu ženu i nije me uzeo nazad. Moja mama se bojala da će me ubiti i zato me nije poslala nazad. Ja se nisam vratila. Sudbina nije bila dobra prema meni. Ali ja ne želim takvu sudbinu mojoj ćerki. Radim da bi ona imala bolji život.
– Ima mnogo takvih žena, ali mi predstavljamo samo 3 u ovom delu.
– Iako su bile suočene sa mnogo teškoća, one su odlučile da ispune snove svojih ćerki. – Ja ću moju ćerku udati onda kada bude dovoljno stara. Želim da bude srećna.
– Indhirina ćerka Maunica, zahvaljujući naporima svoje majke, studira vredno i uspešno. Otišli smo s njom u školu i pitali je koji je njen san, i ovo nam je rekla: – Da budem učiteljica
– Radim puno da bi moja deca imala dobre živote. Nemamo nikakve pomoći od vlade. Ja ih obrazujem mojim teško stečenim novcem. Ne želim da moja ćerka prolazi kroz teškoće koje sam ja morala da prođem. Njen život mora biti bolji od mog. Udaću je kada napuni 21 godinu. Ne samo moja ćerka, svaka devojčica treba da se uda tek kada napuni 21 godinu.
– Ja sam moju ćerku udala tek kada je napunila 19 godina. Naučila sam je da šije i školovala sam je do 10-og razreda. Nisam joj dozvolila da izgubi ono što sam ja izgubila. Ona je danas nezavisna i čak me potpomaže. Tako sam odlučila i za moje unuke.
– Ja ću je obrazovati, ma koliko to bilo teško za mene. One ne bi trebale da prođu kroz ono šta sam ja prošla.
– Svako ima svoj san. Dopustite im da ih ostvare. Nemojte uništiti njihove snove. Deca se moraju zabavljati i igrati. Nemojte ih vezati u brak.
– Ove tri žene koje smo srele su odlučile da obrazuju svoje ćerke i da ih udaju tek kad napune 21 godinu. Padmamma je platila obrazovanje za svoju ćerku i danas je ona finansijski nezavisna. Ona čak i pomaže finansijski svojoj majci. I vaše ćerke mogu biti vaša ekonomska podrška. Ako mislite da su devojčice samo teret roditeljima, ako niste naučili ništa iz ovih priča, onda vaš život nema smisla!
– Prilog ‘Priča o Uspehu’, uz Lavanya i Malleswari, ja sam Indira Devi.
– Mi smo Lalitha, Indira i Chandrakala za prilog Glas Naroda. Svakog mesece razgovaraćemo o različitim pitanjima sa ljudima kao što su oni. Molimo vas da nam pošaljete vaše utiske i predloge. Idemo sada na zadnje pitanje Glasa Naroda. Kako možemo zaustaviti brak između dece? – Tako što ćemo obrazovati ljude i učiniti ih svesnim.
– Ne bi trebalo da ih udajemo mlade.
– Samo roditelji to mogu zaustaviti.
– Moramo da im kažemo da je to pogrešno.
– Zašto da primoravamo tako malu decu u brak?
– Bolje je da ih udamo/oženimo kada postanu nezavisni.
– Da bi zaustavili brak između dece, moramo uticati na one koji to rade.
– Možemo ga zaustaviti tako što ćemo podržati starije.
– Šta možemo da uradimo? – Ljudi moraju prestati da dubu glupi.
– To se može zaustaviti samo ako vlada interveniše.
– Mi, reporterke, smo odlučile da svoje ćerke udamo onda kada budu dovoljno stare. I vi morate odlučiti tako. Budite svesni takvih brakova i zaustavite ih uz pomoć seoskim zajednicama. Pošaljite decu u vladine škole i negujte njihovu budućnost. Izražavamo našu veliku zahvalnost stanovnicima sela Kothlapur, Chandranpally, Chevela, Urela, Chilkur i Himmayat Nagar i MV Fondaciji za pomoć koju su nam pružili u pravljenju ovog video magazina. Da li vam se svideo video magazin ovoga meseca? Molimo vas da nam kažete koja biste pitanja želeli da pokrijemo sledećeg meseca. Naša adresa je:
– Sneha Praja Video
Indira Kranti Patham
Sneha Silver Jubille Bhavan
Lakdi Ka Pool
Hyderabad 500 004

Namaste svima! Vidimo se sledećeg meseca. Zapamtite, tiče se svih nas! [kraj video priloga]
Gore navedeni video je prikazan u mnogim selima na velikim platnima.

Brakovi koji se sklapaju između dece u Indiji su deo šire društvene slike, na koji se obično ne gleda kao na problem. Neha, bloger iz New Delhija, piše:

Iako su UN radile zajedno sa vladom Indije na podizanju svesti, jačanju sprovođenja zakona i ulaganja u obrazovanje devojaka, mnogi od naših vođa i dalje smatra da je brak između dece rešenje za zaštitu devojaka od seksualnih zločina kao što je silovanje.

Prema UNFPA ukoliko se nastavi sa trenutnim nivoom brakova između dece u svetu, svaki dan 39,000 devojaka će se udati premlade.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.