Turske žene progovaraju: Moje telo, moja odluka

Pre dve nedelje, turski sud je pustio Fatih Neredea, koji u svojoj kriminalnoj prošlosti ima silovanja i pljačku, nakon što je silovao ženu u Diyarbakiru, gradu na jugoistočnom delu Turske, u prisustvu njenog tri godine starog deteta. Razlog koji stoji iza odluke da ga sud oslobodi, iako ga je čekalo suđenje je, kako je predstavnik institucije sudske medicine izjavio na sudu “Nije bilo moguće da se odluči da li je žrtva silovanja pretrpela psihičko oštećenje silovanjem ili ne, pre 18 meseci nakon incidenta.” Možda je ovaj incident šokantan, ali na žalost, nije jedini.

U maju 2012 godine, N.Y., mlada devojka koja živi u gradu Bitlis u istočnom delu Turske, koja je blago retardirana, doživela je silovanje od strane čoveka po imenu S.I. i zatrudnela je nakon incidenta. Kako je N.Y. izjavila, nju je S.I. nekoliko puta silovao i ona je zatrudnela nakon silovanja, i to je skrivala od svoje porodice i doživela spontani pobačaj u šestom mesecu njene neželjene trudnoće. Zakopala je mrtvo telo fetusa. Ona navodi da je bila uplašena i da joj je S.I. pretio i zato nikome nije govorila o silovanju. Majka N.Y. je ta koja je otkrila ovu tragediju, jer se njena ćerka ponašala sumnjivo i drugačije. Institut za sudsku medicinu je pripremio izveštaj o incidentu koji pokazuje da je S.I. otac mrtvog ploda uz sigurnost od 99,9%, zbog DNA testova. Bitlis Psihijatrijska bolnica je takođe napomenula da je N.Y. doživela psihološka oštećenja zbog silovanja. Uprkos izveštajima i izjavi koju je dala N.Y., sud je odlučio da nije bilo dovoljno činjenica da se dokaže da je S.I. silovao N.Y., tako da je S.I. oslobođen.

Iako se turske žene mogu smatrati za “srećne” u odnosu na žene u drugim muslimanskim zemljama, one još uvek strahovito pate. Prema istraživanju iz 2009 godine, samo 40% udatih žena je srelo svog supružnika kada su one same to htele i odlučile se na udaju. 50% žena je stupilo u brak kroz dogovoreni brak. Isto istraživanje pokazuje da je 35% žena bilo izloženo fizičkom nasilju od strane svojih muževa, barem jednom u svom životu. Na istoku zemlje, taj broj se penje na 40%.

Drugi problem za turske žene je taj što one ne mogu dobiti svoju ekonomsku nezavisnost, jer samo 27% radne snage u Turskoj su žene, prema TUIK (Turski Zavod za Statistiku). Žene takođe nisu efikasno zastupljene u parlamentu; samo 79 žena od 548 članova parlamenta, a od toga, 46 njih je iz AKP (Stranka Pravde i Razvoja) – vladajuća stranka. To znači da postoji samo 33 žene koje su članovi parlamenta i iz opozicjie su – jedva 6% od ukupnog broja članova parlamenta.

Vladajuća stranka u Turskoj, AKP, takođe stavlja pritisak na žene u svojim govorima i politici o ženama i ženskim pravima. U 2008, Recep Tayyip Erdogan, premijer Turske, izjavio je u panelu tokom Svetskog Dana Žena: “Da bi se povećavala naša mlada populacija rodite najmanje troje dece.”

2011 godine, Erdogan je bio besan na Dilsat Aktas, protestantkinju koja se popela na oklopno policijsko-prevozno sredstvo, gde je pretučena od strane policije i pretrpela frakturu kuka. On ju je kritikovao zbog napada na policiju. To se desilo manje od godinu dana nakon što je policija napala još jednu protestantkinju kada je ona izgubila nerođeno dete, iako je ona preklinjala policiju da je ne udaraju u stomak, jer je bila trudna.

Krajem 2012 godine još jedan slučaj o ženama je došao na naslovne strane. Erdogan je rekao “Svaki pobačaj je Uludere” spominjući Uludere ili Roboski, kako je poznat u kurdskom, gde je 34 kurdskih civila slučajno ubijeno od strane turskog ratnog vazduhoplovstva, dok su civili prolazi granicu za krijumčarenje i pogrešno se utvrdilo da su teroristi. Međutim, to nije bio jedini šokantni govor za žene. Tokom tog razdoblja, ministar zdravstva je govorio o zabrani abortusa: “Oni se pitaju šta će se dogoditi sa ženom, ako je pretrpela silovanje i zatrudnela? Ako se tako nešto dogodi, ona bi trebala roditi dete, a ako je to potrebno vlada može podići dete.”

Bloger Jenny White je rekla sledeće:

Ono što još više uznemirava je obrazloženje – da, ako se ne poveća broj rođene dece, Turska – i turske osobine – će nestati sa geografske karte. To je šovinistički strah koji počiva na starim rasističkim razumevanjima turskog soja (loza, poreklo), krvno zasnovan nacionalizam kao što je nemački jus sanguinis. U ovakvom sastavu nacionalnog članstva, nema mesta za doseljenike, imigrante, ili manjine, čak i ako se oni kulturno asimilišu. Pitajte četvrtu generaciju Turaka u Nemačkoj.

Pisac baziran u Turskoj i kolumnista Andrew Finkel je napisao:

Turski parlament je već bio protiv gazdinog glasa i razmišlja o ograničavanju razloga zbog kojih bi, i u kom periodu trudnoće bi žene mogle zatražiti abortus. Turska je liberalizovala abortus 1983 kao odgovor na visoke stope ilegalnih abortusa i smrtnosti majki. Ako se opet desi smrt više žena jer su prisiljene da traže ilegalni abortus, onda bi Erdoganova čudna analogija sa masakrom u Uludere mogla ispasti tačna više nego što bi trebalo.

Jedan od komentara na Andrew Finkelovom postu govori o tome kako su užasne takve izjave:

@AJBaker: Čudno je kako često ljudi s diktatorskim instinktima misle da je njihov posao da regulišu žensku plodnost. I Hitler i Staljin su bili protivi abortusa i verovali su da žene treba da imaju potomstvo kao kokoške.

 

Twitter korisnik AncienRose je podelio priču žene koja je imala pobačaj kada je to bilo nezakonito u Turskoj. Priča govori kako je težak i bolan bio taj pobačaj, i kako premijereve reči mogu biti prave, ako se pobačaj zabrani:

“Svaki pobačaj je Uludere”: Priča o abortusu u danima nezakonitog pobačaja » Agos http://www.agos.com.tr/makale/her-kurtaj-bir-uluderedir-yasakli-gunlerden-bir-kurtaj-hikyesi-205 … od @AGOSgazetesi

Zabrana pobačaja nije donesena zbog protesta protiv njega. Protesti su nastali oko jednog slogana “benim bedenim, benim kararim (moje telo, moja odluka)” i stvorena je za slike ljudi širom sveta protiv zabrane:

044.jpg.scaled.1000

Slogan kaže “moje telo, moja odluka” na slici na ženskoj ruci. Slika je preuzeta sa http://www.benimkararim.org/

Ovde je YouTube video koji je pripremio incisozluk (a Turski društveni internet forum) za proteste ‘moje telo, moja odluka':

Turske žene su protestovale i zaštitile njihova prava rekavši ‘moje telo, moja odluka.’ Međitim, izgleda da će još mnogo toga morati da prođu dok se ne budu pitale 100% šta žele da učine sa svojim telom ili njihovim životima.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.