Venecuela: Zavodljivi ples ‘Joropo’ iz ravnice

Ovaj post je deo serije članaka o Venecuelanskim ravnicama i kulturi. Ovde možete pročitati prvi post u ovoj seriji.

Od muzičkih žanrova koje čine folklor u ravnicama Venecuele joropo je oduvek bio najkarakterističniji za ovaj deo zemlje. Ova vrsta muzike i plesa dolazi iz širokih ravnih predela Venecuele, gde preovladava kultura usko povezana sa zemljištem i odgojem stoke. Ova muzika se čuje sve do severne obale, a tradiciju prate i u ravnicama Venezuele i onima u Kolumbiji. Ukratko joropo predstavlja mešavinu kultura koje su se razvile svojim vlastitim tempom i koje karakterišu većinu venecuelanske kulture, koja i danas nastavlja da se razvija i meša s drugim.

Foto: Diego Tabares. Objavljeno pod Creative Commons licencom (CC BY-NC-ND 2.0)

Istorija ovog muzičkog žanra u Kolumbiji je objašnjena na blogu Que viva el joropo (“Živeo Joropo”):

To je najreprezentativniji narodni ples-Kolumbijsko Venezuelanske ravnice, kao što je i jedan od narodnih plesova koje predstavljaju tipičan španski opstanak, ukorenjen u flamanskim i andaluzijskim plesovima, kao što je pokazano njihovim stepovanjem. Reč “joropo” dolazi od arapske reči “xarop” što znači “jarabe” (“sirup”), a odnosi se na “jarabes tapatíos” iz Guadalahare u Meksiku. U tom plesu parovi igraju u opuštenom stilu stepovanja, gde telo ostaje uglavnom mirno, a važnost se pridaje radu nogu, koji je brz. U ovom zavodljivom plesu, čovek iz ravnice pokušava da osvoji ženu, okrećući se i praveći spirale koje ga u toku igre približavaju ženama, koje mu skromno i protiv njegove volje prilaze.

Struktura joropoa se može čuti i videti na YouTube kanalu “Armonías de Venezuela” (“Venecuelanske Harmonije”). U ovom videu, grupa posvećuje instrumentalni joropo pod nazivom “Pasajes Venezolanos” koompozitoru Pablo Camacarou.

Zahvaljujući umetnicima i ljubiteljima kulture ravnice, mnogi uzorci ove muzike i plesa mogu se naći na građanskim medijima kao što su YouTube. U ovom video grupa Caribabare de Villanueva Casanare demonstrira mogućnosti svojih instrumenata i njihovog plesnog para.

Na sličan način, u blogu Folklore Venezolano, Joropo Llanero možete naći nekoliko primera ove muzike i priča karakterističnih za ovu regiju.

Takođe, blog Oscar J. Cameroa, Llaneras, deli materijal i raspravlja o poreklu i značenju muzike ravnice. Camero navodi autore i muzičare posvećene očuvanju i širenju muzike ravnice, a takođe se osvrće na stalno razvijanje:

Claudia Calderón Saez citira, u svom “O dijalektici između stalnog udara i udara-od-šest […] Ritmička tipologija, harmonija i struktura llanero udaraca,” “Joropo je izraz narodne umetnosti i stalno se razvija, a uključuje poeziju, pesme, muziku i ples u obliku improvizacija stvorenih po utvrđenim strukturama i određivanjem parametara stila”, gde naglašava da je to kulturna manifestacija koja je nastala na granici “središnjeg bazena Orinoka”, kod Villavicencio, Kolumbija, do Venezuelanskih država Apure i Guarico – Cojedes i Portuguesa. Muziku se uglavnom svira na harfi (ili mandolini), marakasi i Cuatro.

Tokom razvoja, bilo je nekoliko muzičara koji su preuzeli snažne ritmove joropo za instrumente koji se upotrebljavaju u akademskoj muzici. Kao primer za to može poslužiti ovaj video, u kojem Silvia Navarrete svira joropo koji je komponovao Moisés Moleiro za klavir sredinom 20 veka:

Konačno, sledeći video Dudamela i Simfonijskog Orkestra Mladih tokom njihovog učestvovanja u BBC Proms, pokazuje još jednu promenu u joropou. Ovaj video su mnogi podelili i o njemu se mnogo raspravljalo na građanskim medijima u i van Venecuele:

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.