Mauritanija: Slika ropstva danas

Iako je ropstvo  u Mauritaniji službeno ukinuto 1981. i postalo kažnjivo zakonom 2007. godine, još uvek je uobičajena pojava u zemlji. Poseban izveštaj CNN-a pod nazivom “Poslednje uporište ropstva” otkriva da oko 10%-20% stanovništva živi u ropstvu, a donesena je samo jedna presuda od kada je ova praksa stavljena izvan zakona 2007. Vlada Mauritanija, zemlja u oblasti Magreb u zapadnoj Africi, obično poriče postojanje ropstva u zemlji.

Kao odgovor na specijalni izveštaj CNN-a, Erin Pettigrew, stručnjak iz Mauritanije, objašnjava složenost problema:

Trgovina robovima u Gorée, Senegal, 18. vek. Slika Jacques Grasset de Saint-Sauveur (Javni Domen).

Radio sam u Mauritaniji s vremena na vreme u poslednjih osam godina i pitanje ‘ropstva’ još uvek pokušavam u potpunosti da razumem. Naravno da se zgrozim svaki put kad vidim mlado crno dete u Mauritaniji kako radi u nečijoj kući, bez obzira da li je crno ili arapsko, a još manje su mi jastni ti odnosi rada i plaćanja. Isto tako, nekad je teško odrediti nečiju pripadnost klanu i lozi, i ljudi to najviše koriste kako bi opravdali istoriju i aktuelnu stvarnost eksploatisanja rada. Ekstremne ekonomske nejednakosti u Mauritaniji igraju veliku ulogu u očuvanju tih odnosa. A uloga vlade, pa onda strana intervencija u svemu tome? Što se toga tiče, malo sam neodlučan da to prokomentarišem.

Nakon što je pročitala CNN izveštaj, Abby je postavila pitanje svom prijatelju o ropstvu u Mauritaniji. Ovo je njegov odgovor:

Taj dokumentarac je sigurno pogrešno prikazao puno stvari. Ono što je rečeno nije činjenično netočno, ali naglasili su nekoliko zlostavljanja, ignoriali dosta konteksta i napravili da to izgleda puno gore nego što jeste. Mnoge bele murske porodice su imale crnu mursku porodicu koja je “pripadala njima.” Oni bi kuvali i obavljali sitne poslove itd., i dok sam siguran da je bilo mnogo slučajeva zlostavljanja, sistem je funkcionisao zbog nedostatka ekonomskih alternativa, a ne zbog okrutnosti. Nijedna industrija nije imala ekonomske koristi od ropstva. Sve je to spomenuto, ali sigurno nije istaknuo u dokumentarcu verovatno zato što su novinari proveli ukupno 8 dana u Mauritaniji. Tamo im je bilo teško jer to siromašna zemlja bez imalo raskoši, ali na neki način bilo je lakše nego u Maroku. Ljudi su bili gostoljubivi i imali manje predrasuda zasnovanih na turizmu. Bilo je manje uznemiravanja, a i zajednice su bliže. Mauritanija ima gomilu ozbiljnih problema, korumpiranu vladu, širenje pustinja, nedostatak vode/dovoljno izvora, loš obrazovni sistem itd. Ropstvo će nestati kada se ti problemi reše, a ne kada CNN emituje loše napravljen dokumentarac.

Kako i zašto ropstvo još uvek postoji u Mauritaniji? Steve Davis objašnjava:

Ropstvo je navodno ukinuto 1981. Da, tako je, 1981! Međutim, još uvijek se naširoko praktikuje, iako Vlada opovrgava da postoji. Zapravo, ovaj narod je ropstvo proglasio za zločin u 2007. Kako i zašto ropstvo još uvek postoji u 2012? Ovo su neki od razloga; vlada radi malo da ga obeshrabri.

Teško je sprovesti zakone, jer zemlja je ogromna i uglavnom prazna u pustinji Sahara. Lokalne islamske vođe (imami) otvoreno govore u prilog ropstva.

Rasizam je veoma raširen, ljudi svetlije puti su u ovoj zemlji oduvek posedovali ljude tamnije kože. “Belu Mauri” su Berberi sa svetlom kožom koji govore arapski. Oni prdstavljaju klasu koja ima snagu i tradicionalno su posedovali robove. “Crni Mauri” su ljudi tamnije puti koji takođe govore arapski, i oduvek su bili robovi Belih Maura.

Stanovništvo je slabo obrazovano. Većina robova ni ne shvata da su zarobljeni. Za većinu robova u Mauritaniji ideja da su nečije vlasništvo i da ih tretiraju kao imovinu je nešto sasvim normalno, i to se dešava vekovima.

Progress4 Women (Napredak za Žene) se pita, da li je ova situacija “izvan vidokruga, daleko od srca”:

Možda zato što prosečan čovek nije ni čuo za ovu zemlju pa se ova očigledna nepravda ne nalazi u aktuelnim vestima – oni su zaista daleko od očiju i izvan uma, zar ne? Ti robovi su ljudi koji zaslužuju SVA osnovna ljudska prava, posebno slobodu. Kevin Bales je rekao da “Ropstvo je krađa – krađa života, krađa rada, krađa bilo koje imovine ili proizvoda, čak i krađa dece koju bi robinja možda rodila” – i on ima pravo. Ti ljudi, žene i deca su u ropstvu i fizički i psihički. Oni ne razmišljaju o nadi i snovima, nego o ugnjetavanju i mukama.

Znao sam da ropstvo još uvek postoji po novim naslovima o prostituciji i radu dece i sl. (jer ukoliko ga svrstamo u lepše kolumne, lepše se osećamo), ali zaista sam mislio da je prošlo vreme da se vlada pravi da nešto ne vidi (a tu spada Mauritanija). Bez obzira koliko pokušavali da omekšamo udarac uz naše uzvišene eufemizme – dok se ljudi posmatraju kao imovina, ropstvo postoji!

Nedavno, dve sestre su pobegle od njihovog gazde kroz Saharu. Lissnup bloguje o njihovim mukama:

Uz pomoć nomada Tuareg, prvo su krenule prema Bassikounou i nakon dva dana, putujući noću kako bi se izbegle otkrivanje i rizik od prisilnog vraćanja, stigle su u Nema. U dobi kada većina devojaka brine o svojoj diplomi u školi, 14-ogodišnja Selama Mint Mbarek već ima sina, koga je rodila nakon što je silovana dok je radila kao pomoć na farmi za njenog bivšeg vlasnika. Njena mlađa sestra koja ima samo 10 godina, nikada nije doživela nevinost detinjstva jer ju je redovno tukao njen gazda. Ove dve devojčice su pobegle nakon jedne od takvih telesnih kazni. I pored toga, Selama je morala uveriti svoju sestru da će im se bežanje isplatiti. Uprkos opasnostima na putu, Selama je povela svoje dete sa sobom. Prema njihovim srceparajućim svedočenjima medijima, njihov gazda još uvek drži njihovu tetku, braću i rođake.

Ahmed beleži da su takve priče “kap u moru” i da vlada u Mauritaniji nastavlja da okreće leđa:

Ove priče su samo kap u moru, jer organizacije protiv robovanja u Mauritaniji i dalje beleže slučajeve ropstva, ali Vlada i dalje to ne vidi. Nema nijednog određenog programa da se pomogne porobljenima, ili da se pomogne onima koji su prethodno bili robovi a koji sada pate pod teškim bremenom siromaštva, nepismenosti, i uskraćivanja. Aktivistima za ljudska prava koji otkriju slučajeve ropstva preti stalno maltretiranje i zatvor, a zadnji primer je hvatanje aktivista u istočnom delu Mauritanije koji su prošli najteže uslove, gde jedna slika koja je procurela pokazuje jednog od njih bez odeće i vezanog u jednom od mesta na kojem su ih održali

U junu 2011, Aconerly je napisao članak naslovljen “Nakon Ukidanja: Kraj Ropstva u Mauritaniji”:

Robovi u Mauritaniji nemaju zakonsko pravo da poseduje imovinu, a kamoli da imaju prezime. Nemaju ni pravo da brinu o svojoj deci. Zakon iz 2007 g. koji kriminalizuje vlasništvo nad robovima je primljen s otporom i uz ruganje. Direktor vladine Komisije za Ljudska prava, Bamariam Koita je čak odbranio činjenicu da do danas još nikome nije suđeno po zakonu. On je tvrdio da nema lanaca i tržišta robova, a Zakon iz 1981 koji je ukinuo ropstvo poništava svaki argument da ropstvo postoji u Mauritaniji. Međutim, g. Koita je pružio jednostavnu sliku ropstva. U članku iz 2007 g. pod naslovom “Ropstvo Prošlost i Sadašnjost,” jedan čovek, Mohamed – nije mu dao prezime jer je rob – suprotstavio se direktorovim izjavama tako što je napravio popis članova njegove porodice koji su bili robovi. Lanci robova su društveno-ekonomski i generacijski po prirodi. Ostaje činjenica da stogodišnja tradicija gospodar-rob odnosa gde dominantni beli “Mauri” (ili Arapi) postoje u višim položajima nasuprot Crnih Afrikanaca koji su živeli u ropstvu tokom generacija se pojačava uz smanjeno obrazovanje i ekonosmsko oduzimanja prava glasa.

Slede primeri tweetova o ropstvu u Mauritaniji:

@Munns: Da zemlja poput Mauritanije ne prizna robovlasništvo i svo zlostavljanje koje narod trpi je nešto što svakako ide protiv dekana [religije].

@RedTopShwty: Ropstvo još uvek postoji u državi Mauritaniji …. To je strašno. Volela bih da mogu nešto uraditi povodom toga

@Stef_Muller: @khanyisile Ropstvo postoji svugde, mislim da je razlika ta što je u Mauritaniji legalno (ne mogu pročitati članak).

UN Specijalni Izveštač je vodio misiju u Mauritaniji 2009 g. da proceni upotrebu robova u zemlji. Ostala pitanja ljudskih prava u Mauritaniji obuhvataju obrezivanje žena i trgovinu ljudima.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.