Meksiko: Sećanje na žene iz Siudad Huareza

Ovaj post (objavljen prvi put 8. marta) deo je našeg specijalnog izveštavanja o Ratu protiv trgovine drogom u Meksiku.

Siudad Huarez se smatra meksičkim gradom sa najviše nasilja, sa više od 3100 registrivanih ubistava 2010 i sa, u proseku, devet ubistava dnevno. Žene nisu imune na ovo nasilje, a slučajevi ženoubistava od pre tri godine ostaju nerasvetljeni.

Plakat kampanje protiv ubistava žena, „Nijedna više”, Siudad Huarez, Meksiko. Foto: Flickr jrsnchzhrs (CC BY-ND 2.0).

Bloger „Fuerzas Colosales” [šp.] opisuje trenutno stanje u Siudad Huarezu:

Ciudad Juárez es una ciudad fronteriza, bien al norte de México, que limita con El Paso, Texas. Es un enclave estratégico para el tráfico de drogas y humanos y, como tal, ha sufrido una escalada de violencia sin parangón que hoy por hoy tiene a la población entera completamente aterrorizada. Estamos, sin duda alguna, ante un caso de emergencia humanitaria.

Siudad Huarez je pogranični grad, daleko na severu Meksika, koji se graniči sa El Pasom u Teksasu. Predstavlja stratešku enklavu za trgovinu narkoticima i ljudima i, kao takav, pretrpeo je svojevrsnu provalu nasilja, što je dovelo do toga da je stanovništvo potpuno prestravljeno. Suočavamo se, bez sumnje, sa slučajem vanrednog humanitarnog stanja.

Novinarka Judit Torea već duže od jedne decenije piše sa granice Meksika i SAD-a. Bavi se nasiljem nad ženama i trgovinom drogom. U svom blogu Siudad Huarez, u senci trgovine narkoticima piše o ženoubistvima u gradu.

Cada inicio del año -desde que la ciudad se vistió de cruces rosas en protesta por las muertes y desapariciones de mujeres denunciadas en una lista, desde 1993, por la pionera activista contra el feminicidio Esther Chávez Cano, ya fallecida- regresan a esta cruz.

Y en papelitos escriben los nombres de las mujeres que los atan a los enormes clavos que surgen de la cruz Ni una más: el lema que, al parecer, la poeta Susana Chávez, de 36 años, creó y alzó hasta que la asesinaron el miércoles, cortándole la mano, según la Red Mesa de Mujeres. Asesinada a pesar de que la Fiscalía General del Estado no ha revelado su nombre y muchos hoy desconocen que ha sido asesinada.

Na početku svake godine – otkako je 1993 grad ukrašen roze krstovima u znak protesta protiv ubistava i nestanaka žena objavljenih na jednom spisku, u čast pionirke aktivistkinje protiv ženoubistava, sada već preminule Ester Ćaves Kano – one se vraćaju ovom krstu.
I na papirićima zapisuju imena žena i potom ih vezuju za ogromne eksere koji štrče iz krsta. Nijedna više: moto koji je, čini se, pesnikinja Susana Ćaves (36) osmislila i plasirala sve dok je nisu ubili u sredu, i odsekli joj šaku, kako izveštava Red Mesa de Mujeres [šp]. Ubijena je iako Republičko Javno Tužilaštvo nije objavilo njeno ime i mnogi ni ne znaju da je ona ubijena.

U Women and Foreign Policy [Žene i spoljna politika, šp], Kordelija Rico pisala je o dva posebna slučaja:

A Marisela Escobedo, que luchaba por la persecución del asesino de su hija, la persiguieron y abalearon a plena vista delante de la oficina del gobernador, donde lideraba una protesta. Menos de un mes después, Susana Chávez, poeta que acuñó la frase “Ni una más”, fue torturada, asesinada y dejada en la calle con la mano cortada.

Mariselu Eskobedo, koja se borila za to da se krivično goni ubica njene ćerke, pratili su i izrešetali na očigled svih ispred kancelarije gradonačelnika, gde je predvodila protest. Manje od mesec dana kasnije, Susana Ćaves, koja je skovala rečenicu „Nijedna više”, mučena je, ubijena i ostavljena na ulici odsečene šake.

Potom, Rico razmišlja o hrabrim životnim pričama Ćavesove i Eskobede:

Estas mujeres actuaron valientemente a pesar de haber sido abandonadas por el estado. Se han convertido en símbolos de las responsabilidades de la ciudadanía y de los peligros de enfrentar al poder. Estaban en contacto con los problemas más apremiantes de México porque fueron afectadas directamente por la falta de progreso en la transformación de actitudes generales hacia las mujeres y el actual olvido del estado hacia la clase trabajadora. Ambas hablaron sobre el tema tan fuerte y abiertamente como pudieron.

Ove žene su nastupale hrabro uprkos tome što ih je država napustila. Postale su simboli odgovornosti građanstva i opasnosti od suprotstavljanja moći. Bile su u kontaktu sa gorućim problemima Meksika jer su bile direktno ugrožene presporim promenama u odnosu prema ženama uopšte i zapostavljanjem radničke klase od strane države danas. Obe su govorile o toj temi što glasnije i otvorenije su mogle.

Na kraju, Rico govori o budućnosti ženskog aktivizma u Meksiku:

Luego de estos asesinatos, las manifestantes ahora se cubren la cara, para protegerse y para representar la humillación que las víctimas, sus hijas y amigas, han sufrido. El futuro del activismo en México es sombrío: hace pocos días, la casa de Malú García Andrade, que dirige la ONG Nuestras Hijas de Regreso a Casa, fue quemada mientras ella protestaba.

Nakon ovih ubistava, protestantkinje sada prekrivaju svoja lica, kako bi se zaštitile i kako bi prikazale poniženje koje su žrtve, njihove ćerke i prijateljice, doživele. Budućnost aktivizma u Meksiku je neizvesna: pre nekoliko dana, kuća Malu Garsije Andrade, koja je na čelu nevladine organizacije Nuestras hijas de Regreso a Casa [Naše kćeri na povratku kući, šp], spaljena je dok je ona bila na protestu.

Raznovrsne aktivnosti su organizovane u okviru proslave Međunarodnog dana žena u Meksiku tokom meseca marta, uključujući i svečano otvaranje prvog muzeja posvećenog ženi u zemlji.
Ovaj post (objavljen prvi put 8. marta) deo je našeg specijalnog izveštavanja o Ratu protiv trgovine drogom u Meksiku.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.