Meksiko: Prikazi jedne kulture…nasilja?

Ovaj tekst je deo naše specijalne reportaže o Ratu protiv trgovine droge u Meksiku.

Beleška urednika: Ovaj tekst ima nameru da prikaže neke pokrenute teme u našem poslednjem pozivu za postove na Festivalu blogova: Meksiko- građanstvo, nasilje i blogovi i time da posluži kao inspiracija meksičkim blogerima koji još uvek nisu odlučili o čemu će pisati. Ali ima još mnogo toga za pisanje! (H.A)

Iako se u mnogim delovima sveta dešava povećanje stope nasilja, slučaj Meksika privlači pažnju zbog očigledne nesposobnosti vlade i državnih institucija da se suoče sa tom epidemijom. Potom, postavlja se pitanje ko snosi odgovornost za pomoć u rešavanju ovog problema nasilja? Imaju li mediji, bilo da su masivni ili nezavisni, određenu ulogu u toj borbi?

Pančo Vilja @ Kulturnom institutu Meksika CCBy dbking

U Latinskoj Americi, mnogi od nas odrastaju konzumirajući proizvode kulture koji se prave u Meksiku:filmovi, časopisi, knjige, romani, televizijski programi, muzika. Dolaskom različitih kanala za distribuciju sadržaja na internetu, upotpunjujemo ovu masovnu sliku kluture meksičkim proizvodima koji nisu iskontrolisani i obrađeni utvrđenim sredstvima. I gledano izvan problema i usredsređujući se na tu kolektivnu sliku Meksika, primećujemo da mnogo toga što znamo o meksičkoj kulturi, prema medijima, jeste kultura nasilja.

Nauka i istorija takođe prikazuju to nasilno lice meksičke kulture: veoma je teško susreti se sa mezoameričkom istorijom a da se ne naleti na priče o genocidima i ljudskim žrtvama. Mnoge televizijske emisije ili „istorijski“ filmovi u kojima se radi o Majama ili Astecima ne samo da uključuju taj aspekt, već ga stavljaju u središte priče. Međutim, pojedini Meksikanci gaje sumnje u vezi sa onim što se vodi kao istorija. O tome govori ovaj čovek, koji u narednom intervjuu objašnjava zašto veruje da su velike ljudske žrtve bile prosto način da neobrazovani osvajači opravdaju ubistva Mezoamerikanaca.

Rodno nasilje je takođe problematična serija u Meksiku. Sjudad de Huares predstavlja bolan simbol ove teme. Neki pronalaze direktnu vezu šovinizma sa slikom meksičkog muškarca koja je ovekovečena u filmovima i medijima. Na ovom snimku, radu studenata psihologije na Autonomnom univerzitetu u Meksiku, mogu da se vide neki primeri reklama, filmova i situacija koji su prouzrokovali to da se mnogi muškarci osete kao „gospodari“ svojih žena, i da misle kako su sila i nasilje ono što ih čini muškarcima.

Danny OldBoy (eng.), koji poseduje seriju videoblogova na temu seksualnosti, različitosti i polova, ide dalje i pokazuje na mogućeg krivca za šovnisitičku kulutru, koja dovodi do toga da ne samo da postoji nasilje nad ženama koje izlaze iz nekih predodređenih uloga, već i nad muškarcima koji ne ispunjavaju standarde „ muškarčine“, a to je: Pedro Infante. U narednom snimku, punom sarkazma, pokazuje kako je prikaz muškarčine, ovekovečen ovom meksičkom ikonom, prouzrokovala više štete nego dobra.
http://www.youtube.com/watch?v=Kjpb4T-tIy0&feature=player_embedded
Ipak, Pedro Infante nije jedini arhetip muškarca. Iz Meksika, takođe, dolazi i El Santo (špa.) (Svetac), rvač koji je iz sveta slobodnih borbi uskočio u svet filma kako bi se borio protiv natprirodnih pretnji.

Jedna meksička serija je pokušala da razbije šovinističke stereotipove predstavljajući muškarca kao oca samca jedne devojčice. Međutim, isti taj lik je u svakoj epizodi serije El Chavo del Ocho (špa.) udaran i ismejavan, iz toga proističe da se novi model čoveka/oca pretvara u sinonim za gubitnika. Na sledećem snimku možemo da vidimo koji su to, za ovog korisnika Jutjuba, najsmešniji trenuci u seriji. Izgleda da je nasilje ono što im je zajedničko.

Čini se da su i telenovele pune nasilja. Dovoljno je videti količinu snimaka na Jutjubu sa najboljim svađama i udarcima u telenovelama i shvatiti kako nije nikakva slučajnost što ubacuju nasilje u scenario. Pa bismo mogli da pretpostavimo da se ljudima to dopada i da ih zabavlja. Većina tih svađa je između žena, čime se nasilje izvodi sa isključivo muške teritorije. Ni ovo nije samo meksički fenomen. U narednom snimku Alehandra Ernandesa prikazane su dve tipične scene nasilja u telenovelama, jedna je meksička a druga venecuelanska.
http://www.youtube.com/watch?v=Y-pIEZ061c4&feature=player_embedded
Lik ženskog zlikovca koji je mogao da se vidi na prvom delu snimka čak se pretvorio u neku vrstu tipiziranog i njene rečenice su postale popularne. Vrsta emotivne i verbalne agresije koju ona nanosi gubi na svojoj jačini i pretvorili su se u šalu.

Muzika takođe ima veliki uticaj, i poslednjih godina sve je popularnija vrsta muzike narkokorido. U pitanju je meksička muzika žanra nortenjo u kojoj se govori o stilu života narkodilera. Kult novca, moći i nasilje je ono što razlikuje ove pesme od tradicionalnih koridosa. Ali te pesme nisu toliko ni novina: u istoriji je napravljeno mesto za anitheroja, društvenog bandita i figuru Robina Huda; onaj koji krade i daje najsiromašnijima. Zapravo, jedan od najpoznatijih meksičkih heroja revolucije, Pančo Vilja, je zaopčeo kao odmetnik od zakona. Isto kao romani, filmovi i serije koje govore o nasilju, tako i pesme narkokorido imaju svoju publiku. Kako piše defensordlh u opisu snimka Istorija i kultura narko-korida:

No pretendo hacer una apologia del narcocorrido, mi intencion es dar los elementos para comprender su gran exito. No hay que interpretarlos con la moral establecida, porque si nos fijamos bien las fronteras entre el bien y el mal se borran. Es verdad que los narcocorridos son mandados hacer por los capos de la droga y son una apologia de sus hazañas. Sin embargo, tambien existe el auditorio que es el que le da vida. Es este segundo aspecto el que quiero resaltar en este video. El como las clases marginadas se identifican con su contenido, una forma de protestar ante los poderosos y los letradosque los oprimen y descriminan.

Ne želim da branim muziku narko-korido, već mi je namera da dam elemente za razumevanje njenog velikog uspeha. Te pesme ne treba interpretirati sa čvrstim moralom, jer ako malo bolje razmislimo, granice između dobrog i lošeg se brišu. Istina je da te pesme naručuju narko-šefovi, i predstavljaju vrste opravdanja za njihova dela. Ipak, postoji i publika koja tim pesmama daje život. I to je ono što na ovom snimku želim da istaknem. Način na koji se marginalini slojevi društva identifikuju sa sadržajem pesama, i na određeni način time protestuju protiv moćnih i učenih ljudi koji ih tlače i diskriminišu.

Da li su ovi meskički proizvodi odraz društva koje ih je stvorilo, preterivanje ili izmišljotina? Da li su mediji zabave deo rešenja ili jedno oružje više ovog nasilja? Ne propustite da učestvujete i iznesete vaše mišljenje na našem Festivalu blogova: Meksiko – građanstvo, nasilje i blogovi.

Ovaj tekst je deo naše specijalne reportaže o Ratu protiv trgovine drogom u Mekisku.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.