Nevidljiva granica između Ekvadora i Kolumbije

Granica između Kolumbije i Ekvadora je ponovo postala goruće pitanje. Obe zemlje imaju jednu granicu od 586 km, sa dugom istorijom punom sukoba, međusobnih optuživanja i, naravno, vesti u vezi sa oružanim sukobima i preseljenjima. Najpoznatija vest je smrt Raula Rejesa, člana Oružanih revolucionarnih snaga Kolumbije (FARC-Fuerzas Armadas Revolucionarias de Colombia) koji je poginuo na ekvadorskoj teritoriji tokom kolumbijskog napada na jedno sedište ORSKa u Angosturi, marta 2008, prema sećanju bc10 . Druge teme u vezi sa granicom uključuju nesigurnost i strah, kako izveštava Granični radar (El radar de la frontera). Ili usmeravaju pažnju na nekažnjenost kada se dogode ovakve situacije, kako o tome govori blog Priča dana (La Historia del Día).

Mediji obe zemlje i korisnici tvitera su od nedelje 19. septembra, sa razlčitim statistikama, objavljivali broj umrlih u poslednjem incidentu na granici, gde su pripadnici ORSKa (Oružane revolucionarne snage Kolumbije) poginuli tokom jednog napada kolumbijskih snaga, kako o tome govori infobae.com: “Broj poginulih pripadnika oružanih snaga je porastao na 60 na granici između Ekvadora i Kolumbije.”

Reakcije sa ekvadorske strane su bile različite. Putem Tvitera daju odgovor na vest da Ekvador nije želeo da pruži podršku inicijativi kolumbijske vojske. Daglas Veber (@HCJBVozAndes) sa tim u vezi objavljuje jednu vest:

Ecuador reitera que no se involucra en conflicto colombiano.http://bit.ly/9aPjSg

Ekvador ponavlja da se neće mešati u kolumbijski sukob. http://bit.ly/9aPjSg

Iz Kolumbije Eli Rohas (@sysmaya) izveštava:

Ecuador no reporta novedad en frontera y dice no ayudó Colombia en operativo. http://bit.ly/coQiRY

Ekvador ne izveštava nikakvu novost sa granice i kaže da nije pomogao Kolumbiji u operaciji. http://bit.ly/coQiRY

Luis Alonso Lugo jasno vidi ekvadorsku situaciju kroz reči ministra odbrane Ekvadora, Havijera Ponsea Sevaljosa, koji je istakao da Sjedinjene države više saradnje poklanjaju Kolumbiji u očuvanju kolumbijsko-ekvadorkse granice: „Ponse je objasnio da je kolumbijska saradnja neophodna zbog ’ogromnog napora’ koji predstavlja za Ekvador u prihvatanju godišnje cene od 100 miliona dolara za održavanje 10.000 trupa, „jedna trećina osoblja“, u graničnoj binacionalnoj zoni, gde živi 140.000 ljudi, izbeglih od kolumbijskog sukoba.“

Nevidljiva granica: nasilje i preseljenje

Bez obzira, efekti ovog graničnog sukoba su različiti. Ipak, najozbiljniji je bio stvaranje ničije zemlje. Blog periodismodefrontera (Novinarstvo sa granice) o tome precizno govori:

Dentro del análisis de problemas de la frontera norte llevado a cabo a través de las entrevistas y talleres en las tres provincias ecuatorianas de Carchi, Sucumbíos y Esmeraldas, no podemos dejar de remarcar una problemática de elevada importancia y que, en muchas ocasiones, no tiene una gran presencia en los medios de comunicación, pero que repercute en la base del desarrollo social de estas comunidades. Nos estamos refiriendo a la situación en la que se encuentra la infancia en la frontera norte y sobre todo a su vinculación a dos elementos de gravedad: el trabajo infantil y la trata y tráfico de niños y niñas.

Unutar analize problema severne granice, urađene putem intervjua i radionica u tri ekvadorske provincije Karči, Sukumbios i Esmeraldas, ne možemo a da ne istaknemo problem od velikog značaja i koji, u mnogim situacijama, nema velikog odjeka u medijima ali koji utiče na osnovu socijalnog razvoja ovih pokrajina. Govorimo o situaciji u kojoj se nalaze deca na severnoj granici i pre svega o njihovoj povezanosti sa dva ozbiljna problema: dečiji rad i trafiking dece za rad i seksualne usluge.

Prema rečima Luisa Varese, zamenika direktora kancelarije UN za izbeglice u Kitu, svake nedelje 50 kolumbijskih porodica uđe u Ekvador bežeći od nasilja ili da bi izbegle da naoružane grupe odvedu njihovu decu. On je objavio „tišinu“ zbog njihovog bola: „Na silu regrutuju dečake od 12 godina, dok se devojčice tretiraju kao „ratni plen“, upotrebljene kao novac za razmenu i seksualne usluge… Pored toga, urođenici su, zbog svog dobrog poznavanja prašume, plen od posebne vrednosti.“

Sijudadanija informada (Obavešteno građanstvo) izveštava da deca binacionalnih parova nemaju pravo na indetifikaciju. Natalijo Karasko u svom blogu Beležnica sa terena(Cuaderrno de Terreno) koji je povezan sa UNICEFom, pripoveda da su se dečaci i devojčice, odvojeni od roditelja ili bez staratelja, preselili ili potražili sklonište u Ekvadoru kako bi izbegli nasilno regrutovanje, dok su drugi pobegli od oružanih napada, a neki su videli i smrt svojih porodica.

Es muy probable que las experiencias vividas por estos menores dejen profundas huellas tanto psicológicas como físicas en su desarrollo. En el caso de las niñas, adolescentes y mujeres, aunque los varones no quedan exentos, tienen el peligro de sufrir abusos y de caer en redes explotación sexual comercial y trata de personas.

Vrlo je verovatno da proživljena iskustva ovih maloletnika ostavljaju duboke tragove, kako psihološke tako i fizičke, u njihovom razvoju. Kada su u pitanju devojčice, adolescentkinje i žene, mada i muškarci nisu izuzetak, postoji opasnost od zlostavljanja i ulaska u mreže seksualne eksploatacije i trafikinga.

Sa druge strane, organizacije za starosedeoce i osobe seoskog porekla objavljuju u Volteru:

Los que en la frontera norte del Ecuador habitamos procedemos de las zonas más empobrecidas del Ecuador y Colombia, llegamos a esa zona luego de grandes esfuerzos, atravesando penurias, buscando días mejores para nosotros y nuestros hijos, algo parecido sucede con los pueblos hermanos de Colombia. Quienes habitamos en la zona de frontera norte de Ecuador y sur de Colombia estamos siendo objeto de atropellos a nuestros derechos humanos y ciudadanos contemplados en la Constitución ecuatoriana vigente y los convenios suscritos por el Ecuador a nivel internacional, solo por el hecho de vivir en la zona fronteriza .

Mi koji živimo na severnoj granici Ekvadora potičemo iz najsiromašnijih zona Ekvadora i Kolumbije. Dolazimo u ovu zonu nakon velikih napora i patnji, tražeći bolje dane za našu decu i nas, a nešto slično se dešava i sa bratskim narodima Kolumbije. Mi koji živimo na severnoj graničnoj zoni Ekvadora i juga Kolumbije smo stalni predmet kršenja naših ljudskih i građanskih prava, predviđenih važećim Ustavom Ekvadora i potpisane konvencija od strane Ekvadora na međunarodnom nivou, zbog same činjenice da živimo u graničnoj zoni.

Ova pozicija je potvrđena Servindijem, koji obaveštava o smrti urođeničkog vođe Ramira Inampuesa i njegove supruge Marije Line Galindes: „Oni su ubijeni 28. avgusta u ruralnoj oblasti u blizini grada Guačukala, blizu granice sa Ekvadorom.“

Pio objašanjava sukobe u zoni na forumu Prazna stolica (La Silla Vacía) gde se razmatra izgradnja Južnog koridora. U pitanju je projekta kojim se namerava povezivanje obe zemlje, ali koji bi u opasnost doveo etničko stanovništvo:

Es necesario aclarar que la única etnia en peligro de extinción con este proyecto no son solos los Kofanes, también los Macaguajes (quedan menos de 50), los Sionas, los Coregüajes y en menor medida los Ingas del bajo putumayo. Todos ellos relictos de la cultura Ayahuasquera y su legado espiritual.

Bitno je razjasniti da Kofani nisu jedino stanovništvo koje je ovim projektom u opasnosti od istrebljenja. Takođe su tu i Makaguahei (ima ih manje od 50), Sionai, Koreguahei i u najmanju ruku Inge od Baho putumajo. To su sve relikvije kulture Ajauaskera i njena duhovna zaostavština.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.