Svetski Dan Knjige: Životi žena u ogledalu njihovih muškaraca

Ima tako puno muškaraca u životu jedne žene, od prvog do poslednjeg: otac, deda, sin, brat, ljubavnik, muž, šef, kolega. Neki su ovde, neki su zaboravljeni, neki su otišli, neki su nekako misteriozno još tu, privlačni, prežaljeni, promenljivi, stalni, drugačiji. Svi zajedno, njihovi portreti i doprinosi, opisaće više nego što bi ona to mogla sama da uradi, žena koja se našla na njihovom putu, u ličnim i zamršenim pričama, srceslamajućim i onim koje inspirišu, smešnim i skromnim, onim koji teraju na razmišljanje i onim koji bacaju svetlost na istorijske i društvene pozadine.

Prva na mojoj listi otkrića je Denise Bombardier, novinarka, romanopisac, esejist, i osoba sa ekrana iz Quebec-a, dobro poznata po izuzetnim reportažama i često zajedljivim osećajem za humor. Kako je navedeno u knjževnom blogu Nicole Savards-a [Fr], ona je napisala u ’Nos hommes’ (1995):

Les hommes sont, dit-elle, des êtres qui nous inspirent sur chacun d'eux, chacun d'eux étant la facette de ce qu'est un autre. De plus, l'homme est cette personne qui nous révèle à nous-mêmes, nous les femmes. Ils sont un peu ce que nous voulons qu'ils soient: amoureux, amants, fougueux, touchants, amicaux, professionnels, séducteurs, parfois cruels, et souvent terrifiés par le pouvoir qu'exerce la femme sur eux. Enfin, ces hommes sont à l'image de ce que la femme veut, croit ou “désespère d'être”.

Muškarci, kaže ona, su bića koja nas inspirišu za svakoga od njih, i svaki je slika i prilika onog drugog. Još nešto, muškarac je ona osoba koja u nama ženama budi novu svest o nama samima. Oni su na neki način ono što mi želimo da budu: zaljubljeni, ljubavnici, tvrdoglavi, prijateljski raspoloženi, profesionalni, zavodni, ponekad okrutni, i često prestrašeni zbog moći koju žena ispoljava nad njima. Na kraju, ti muškarci su slika onoga što žena želi da bude, misli da jeste ili je  ’izgubila svu nadu da će to biti.’

 

Camille Laurens [Fr] predstavlja kontraverzan trend francuske literature koji se zove ’autofikcija’ koji kombinuje autobiografiju i fikciju. 2000 godine izdala je roman Dans ces bras-là (’U ovim rukama’) za šta je dobila Femina nagradu, knjiga koju su volele [Fr] devojke koje nisu bile balerine.

 

 

Les hommes. Quel sujet ! Passionnant. Je regrette d’avoir été une femme en lisant ces lignes. J’aurais aimé être masculin pour mieux comprendre ce qui se passe dans le ventre des femmes face à nous, mais je suis fille, je ne fais qu’aquièscer au chemin chaotique et amoureux de l’héroïne. Car il y a toujours une histoire d’amour avec un homme : qu’il soit père, grand-père, fils, frère, ami, amant, mari, patron, collègue.

Muškarci! Kakva tema! Gramziva. Dok sam čitala ove redove bilo mi je žao što sam žena. Volela bih da sam muškarac zato što bih onda bolje razumela šta se dešava u stomacima žena koje srećemo, ali ja sam žena, ja ćutke pristajem na haotični put kroz ljubav gde moram biti junakinja. Pošto uvek ima ljubavne priče s muškarcem, bez obzira da li je to otac, deda, sin, brat, ljubavnik, muž, šef, kolega.

 

Ali, moj favorit je My Men koji je napisao Malika Mokkedam, pisac iz Alžira koja se dokazala u Francuskoj gde je studirala medicinu i dugo praktikovala kao stažista, pre nego što je odlučila da se posveti književnosti. Ćerka iz nepismene, nekada nomadske porodice iz Južnog Alžira, uspela je u borbi za svoj nezavisan život uprkos strogim tradicijama vremena i njene familije, i uz snagu svoje odlučnosti postala ono što je želela da bude. Ona piše [Fr]:

Napustila sam tatu da bih naučila kako da volim muškarce, a to je jedna neprijateljska teritorija zato što je strana za mene… Spremila sam se za dobro i loše. Oni predstavljaju sve ono što ja moram da osvojim da bih dostigla slobodu.

La muse agitée, bloger iz Vallauris knjižare, je oduševljen [Fr]:

Voici le « carnet de bal » de Malika Mokkedem, qui déroule le fil de sa vie comme on ouvre un tiroir aux souvenirs. Y sont rangés son enfance de petite fille algérienne qui compte moins que ses frères et à qui on demande d’être la plus transparente possible, son adolescence de jeune fille qui trouve dans les livres et l’instruction une porte ouverte à la liberté, une jeune femme avide d’amour, indépendante et déterminée, une femme construite avec ses blessures, sa culture, sa rage et son besoin viscéral de reconnaissance.

Les hommes de sa vie sont ceux qui ont compté et l’on soutenue, ceux avec qui elle a bataillé, contre qui elle a dormi, pour qui elle a fait l'amour. Leurs traces intimes imprègnent de forces conjuguées et de déceptions cuisantes la vie de l’auteur. […]

Ovo je ’karta za igranje’ Malike Mokkadem koja odmotava konce njenog života kao kada biste otvorili fijoku punu uspomena. Tamo čuva stvari kao što su njeno detinjstvo male devojčice iz Alžira koja je manje važna od njene braće i od nje se traži da bude što više nevidljiva, njene tinejdžerske godine kao devojčice koja nalazi u knjigama i učenju otvorena vrata ka slobodi, mlada žena željna ljubavi, nezavisna i odlučna, žena koja je izgrađena na sopstvenim ranama, kulturi, ljutnji, i duboko urezanoj potrebi za priznavanje na ovom svetu.

Muškarci u njenom životu su oni koji su joj bili važni i koji su je podržavali, oni protiv kojih se borila, s kojima je spavala, za koje je vodila ljubav. Njihova intimna obeležja su na život autorke utisnuli obeležja i snage i gorkih razočarenja. […]

 

Le livre se lit comme un récit de vie, un témoignage, une confidence, une sorte de gifle à l’ordre établi, l’ignorance et la servitude, une vérité toute crue qui n’accuse pas mais enveloppe l’avenir d’un espoir encourageant pour les femmes algériennes. […]

Knjiga se čita kao životopis, svedočenje, iskreno izlaganje, kao neki šamar utvrđenom redu, neznanju i ponižavanju, sirova istina koja ne podiže optužnicu nego oblikuje budućnost radosti željnim ženama u Alžiru. […]

Rasna diskriminacija na koju žene nailaze vodi nas do alžirskog pisca Assia Djebar, koja je i prevodilac, filmski radnik, i profesor Francuske književnosti na New York University, jedne od malo žena koje su primljene na Fancusku Akademiju (Académie Française). Njena priznata dela obuhvataju L’Amour, la Fantasia (1985), i Femmes d’Alger dans leur appartment (2002). Na svom blogu Le bateau libre, književni kritičar Frédéric Ferney ističe sledeće u vezi njene nove knjige ’Nulle part dans la maison de mon père’ (’Nigde u kući moga tate’, 2007) . […]

Le titre sonne comme une dénégation et un aveu, il tient sa promesse.

[…]

Grandir, est-ce apprendre à désobéir? Et comment grandir sans (se) trahir? Comment être fidèle à soi sans renier les siens? Assia Djebar a cette phrase: “Se dire à soi-même adieu” que chacun est libre d'interpréter comme il veut.

Naslov zvuči i kao poricanje i kao prihvatanje; sigruno će ispuniti svoje obećanje.
[…]
Da li odrastanje znači naučiti kako da se ne pokoravate? Kako možete odrasti a da ne izdate (i to da izdate sebe)? Kako možete ostati verni sebi a da ne odbacite svoje ljude? Assia Djebar kaže sledeće: Poželi sebi oproštaj, što svako može razumeti na svoj način.

Ono što povezuje većinu pisaca u Alžiru koji pišu na francuskom je njihov stil, njihova bogata i živopisna, snažna i nikada ukočena upotreba jezika, kao i smelost tema koje obrađuju. Tako, na kraju, nošen sudbinom žena, mislim da se od mene očekuje da završim ovaj kratak pregled sa novim knjigama Yasmina Khadra (umetničko ime za muškarca, da bi se izbegla vojna cenzura za vreme građanskog rata u Alžiru), čiji Vučji Snovi (Woolf Dreams, 1999), Lastavice Kaboula (The Swallows of Kaboul, 2002), Napad (The Attack) i Sirene Bagdada (The Sirens of Baghdad, obe 2006), među ostalima, nastoje da ’pruže čitaocima na Zapadu priliku da razumeju srž problema koji on često samo lagano dotakne (tj. fanatičnost).

Više o ovom uzbudljivom piscu na ovim blogovima: Un oeil sur la planète i Cocola's [Fr].

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.